Kardiopulmonalna reanimacija obuhvaća skupinu intervencija koje se izvode kako bi se osigurala oksigenacija i cirkulacija u tijelu tijekom srčanog zastoja.Najšire prihvaćene smjernice za kardiopulmonarnu reanimaciju u izradila je Američka udruga za srce(eng. American Heart Association - AHA). Postupci kardiplulmonalne reanimacije se dijele na one osnovne i napredne postupke. Suvremena kardiopulmonalna reanimacija uključuje otvoren dišni put, umjetnu ventilaciju, kompresiju prsnog koša i po potrebi defibrilaciju. Cijeli proces je intenzivno proučavan i testiran kako bi se usavršio integrirani i učinkovit sustav oživljavanja.Kardiopulmonalnu reanimaciju je potrebno primjeniti svakoj osobi bez svijesti i bez pulsa. Procjena električne aktivnosti srca putem brzog snimanja ritma može pružiti detaljniju analizu vrste srčanog zastoja, kao i ukazati na dodatne mogućnosti liječenja. Pravovremeno prepoznavanje vitalno ugroženih osoba iznimno je važno za krajnji ishod bolesnika. Znakovi i simptomi koji upućuju na vitalno ugroženu osobu su trenutni i drastični i uključuju iznenadni gubitak svijesti bez pulsa i disanja, uz prisutnost i drugih znakova. Slabo znanje i zadržavanje vještina nakon edukacije o kardiopulmonalnoj reanimaciji medicinskog i sestrinskog osoblja dokumentirano je u posljednjih 20 godina. Edukacija o kardiopulmonalnoj reanimaciji obavezna je za sestrinsko osoblje i važna je jer medicinske sestre često otkrivaju žrtve srčanog zastoja u bolnici. Osmišljene su i procijenjene mnoge različite metode poboljšanja edukacije. Međutim, sadržaju i stilu ove edukacije nedostaje standardizacija. Medicinske sestre su okosnica sustava zdravstvene skrbi u cijelom svijetu i imaju vitalnu ulogu u pružanju zdravstvenih usluga na globalnoj razini.