Pandemija koronavirusa, tj. bolesti Covid-19 koja se ubrzano proširila, postala je glavni razlog za zabrinutost, prvo za zdravstvenu struku, ali i čitavu populaciju. U prosincu 2019. godine svijet se počinje suočavati s dosad nepoznatom infekcijom uzrokovanom novim sojem koronavirusa. S obzirom na javnozdravstvene hitne mjere, u mnogim je zemljama diljem svijeta došlo do velike nepredvidljivosti i neizvjesnosti kako i kuda će se kretati novi virus. Borba s koronavirusom ni do danas nije u potpunosti razjašnjena. Društvo je psihički ranjivo kad god se pojavi neka nova bolest. Cijeli se svijet susreće sa zatrpanim prizorima zdravstvenog sustava tokom pandemije, manjku ili nedostatku dezinfekcijskih sredstava, zaštitne opreme i respiratora. Tijek ove bolesti je nepredvidljiv, susretali smo se sa smrtnim ishodima, te s ostalim potresnim prizorima svakodnevno objavljivanim putem medija. U prvom redu protiv obrane od infekcije Covid-19, našli su se zdravstveni djelatnici. Zdravstveni djelatnici bili su izloženi izravnom kontaktu s potvrđenim ili suspektnim slučajevima infekcije koronavirusom. Protokoli koji su se stalno izmjenjivali u bolnicama, zaprimanje velikog broja pacijenata, rad u teškim uvjetima, reorganizacije rada te ostalih izazova koji su bili novi za zdravstvene djelatnike, izazvali su prilagodbu na novu situaciju koja je, osim na tjelesno zdravlje znatnije utjecala na njihovo mentalno zdravlje. Najveći izvor zabrinutosti je mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika koje može imati dulje i/ili trajne posljedice kako za osobu samu, tako i za budući poslovni život. Sindrom sagorijevanja će zbog prirode posla zahvatiti zdravstvene djelatnike, a naročito će ih zahvatiti za vrijeme pandemije koronavirusom kada je zahtjevnost posla složenija i povećana. Težina ove pandemije predstavlja novi izazov za mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika. Tijekom pandemije zdravstveni djelatnici imaju puno izvanjskih stresora nad kojima često nemaju kontrolu.