Abstract | Šok se definira kao neadekvatna perfuzija organa i perifernog tkiva i kategorizira se kao hipovolemijski, kardiogeni, opstruktivni i distributivni. Šok može uzrokovati sve što smanjuje protok krvi, a simptomi i znakovi šoka variraju od blijede kože i znojenja pa sve do stanja u kojemu pacijent ne pokazuje reakcije ni na jači podražaj. Šok i temeljna etiologija potencijalno su reverzibilni uzroci morbiditeta i smrtnosti, a liječenje pacijenta u stanju šoka iznimno je kompleksno i izazovno, zbog bezbroj mogućih kliničkih prikaza, te zbog ograničenih terapijskih mogućnosti. Šok je jedan od glavnih uzroka prijema u jedinici intenzivnog liječenja, prati ga visoka stopa mortaliteta, a pravovremeno prepoznavanje uzroka ključno je za sprječavanje značajnog zatajenja organa i smrtnog ishoda. Nakon započetog liječenja, praćenje poboljšanja stanja, te razotkrivanje sporednih uzroka je izrazito važno, jer se prema istim određuje tijek liječenja i predviđaju ishodi. Tijekom zbrinjavanja šoka prati se krvni tlak, venska zasićenost kisikom, centralni venski tlak, provode se ehokardiografija i ultrazvuk srca, kateterizacija plućne arterije, te pasivno podizanje nogu. Primarno zbrinjavanje pacijenta sa šokom usmjereno je na optimizaciju isporuke kisika tkivu i primjenu tekućine, no uz oprez jer prekomjerna primjena tekućine smatra se štetnom, stoga je dobra klinička procjena šoka nužna za postizanje optimalnih ishoda liječenja. Intervencije medicinske sestre/tehničara uključuju osiguravanje venskog puta, primjenu odgovarajuće terapije kisikom, tekućinom i/ili lijekovima, osiguravanje sigurnog okruženja za pacijenta, te kontinuirano praćenje vitalnih znakova, čija učestalost mjerenja ovisi o stabilnosti pacijenta i procijenjenom riziku od brzog pogoršanja stanja. Važno je uočiti svaku promjenu jer i najmanje promjene mogu biti značajne. Medicinska sestra/tehničar mora dobro poznavati povijest bolesti pacijenta i potencijalne uzroke šoka, prikupiti podatke i provesti potpunu procjenu te pristupiti provođenju intervencija u odnosu na vrstu šoka i prema nalogu liječnika, kako bi se spriječio razvoj daljnjih komplikacija. Medicinska sestra/tehničar mora razumjeti prednosti, ograničenja i povezane komplikacije vezane za primjenu terapije i tekućine, jer provođenje navedenih postupaka, kao i praćenje njihove učinkovitosti su odgovornosti medicinske sestre/tehničara. |