Sepsa je komplikacija teške infekcije koju karakterizira sistemski upalni odgovor. Sepsa je rezultat interakcije mikroorganizama i čimbenika njihove virulencije s obrambenim sustavom domaćina. Klinička slika sepse vrlo je varijabilna ovisno o etiologiji. Najčešća mjesta infekcije su dišni, genitourinarni i gastrointestinalni sustavi, kao i koža i meka tkiva. Vrućica je često prva manifestacija sepse, a upala pluća je najčešća manifestacija koja dovodi do sepse. Rana ciljana terapija započeta unutar prvih šest sati od prepoznavanja sepse značajno smanjuje bolničku smrtnost. Ishodi sepse su se općenito poboljšali, vjerojatno zbog pojačanog fokusa na ranu dijagnozu i drugih poboljšanja potporne skrbi, ali stope smrtnosti i dalje ostaju neprihvatljivo visoke. Komplikacije sepse mogu značajno utjecati na ishod liječenja pacijenata, kao i uzrokovati određene posljedice nakon završetka liječenja. Prevencija sepse temelji se na dobroj kliničkoj praksi kako bi se smanjila incidencija infekcija, osobito u visokorizičnim populacijama. Hospitalizirani pacijenti predstavljaju mnogo veći izazov za prevenciju sepse zbog svoje podudarne bolesti i okruženja bogatog patogenima. U ovom slučaju, smanjenje primarne duljine boravka i minimiziranje učestalosti i trajanja invazivnih zahvata koji narušavaju prirodne barijere često su neki od najučinkovitijih alata. Rano prepoznavanje sepse iznimno je važno za rani početak liječenja, što će smanjiti negativne posljedice i smrtnost pacijenata. Medicinske sestre koje su uz pacijenta 24 sata dnevno moraju posjedovati specifična znanja prepoznavanja znakova i simptoma sepse. Upravo zbog činjenice da su znakovi i simptomi sepse vrlo varijabilni, a klinička dijagnoza se često postavlja prije nego što rezultati kulture budu dostupni, medicinska sestra mora biti svjesna čimbenika rizika određenih skupina pacijenata kako pravovremeno upozorila liječnika i provela intervencije sukladno svojim kompetencijama.