Abstract | Inkontinencija urina se definira kao stanje nevoljnog otjecanja mokraće. Iako je najčešća u starijoj dobi, može se javiti i kod mlađih osoba. Često je posljedica nekog osnovnog zdravstvenog stanja. Uzroci koji dovode do inkontinencije urina obično su specifični za svaki spol, međutim, neki uzroci su zajednički muškarcima i ženama. Čimbenici koji utječu na razvoj inkontinencije uključuju vaginalne porode, histerektomiju, pušenje, visok indeks tjelesne mase i opstipaciju. Postoji nekoliko različitih tipova inkontinencije urina, uključujući stresnu, urgentnu, funkcionalnu, mješovitu i preljevnu inkontinenciju. U većini slučajeva urološka ili ginekološka procjena nije potrebna tijekom početne procjene, ali treba isključiti reverzibilne uzroke inkontinencije. Dijagnoza se temelji na biokemijskom pregledu urina, urinokulturi, ultrazvuku abdomena, te urološkim pretragama uključujući cistoskopiju, urodinamske studije, uroflow i mjerenje rezidualnog urina nakon mokrenja. Liječenje ovisi o vrsti inkontinencije, ozbiljnosti simptoma, etiologiji i učinku na kvalitetu života. Liječenje zahtijeva sveobuhvatan i individualizirani pristup. Inkontinencija urina utječe na kvalitetu života bolesnika. Medicinske sestre su dio multidisciplinarnog tima u skrbi za bolesnike s inkontinencijom urina. Provode intervencije kojima je cilj prevencija i liječenje inkontinencije urina, te smanjenje komplikacija povezanih s inkontinencijom što izravno utječe na poboljšanje kvalitete života. |