Čovjek je socijalno, moralno i duhovno biće čiji život započinje činom rađanja, a završava umiranjem i smrću. Nazivlje umirući bolesnik upotrebljavamo za čovjeka kojem je smrt jako blizu i za kojega se cjelokupna skrb mijenja od kurativne prema palijativnoj (1). Pritom, temeljni postulat za završetak ljudskog života mora biti umiranje u suosjećanju i ljudskom dostojanstvu. Palijativna medicina predstavlja novu granu medicine čija je svrha briga za optimalnu kvalitetu života do smrti. Također predstavlja jednu od novijih subspecijalističkih grana moderne medicine (prvenstveno onkologije, nefrologije, neurologije i anesteziologije) (2). Palijativna skrb afirmira život, a smrt smatra normalnim procesom; ona smrt ne ubrzava niti je odgađa. Ona nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti (3). Razvoj palijativne skrbi je izrazito važan jer se isključivo uz razvoj navedene skrbi mogu pružiti jednaki uvjeti skrbi svim bolesnicima. Ustanova za pružanje skrbi je hospicij koji nije zamjena za vlastiti dom, ali ima za cilj pružanje mirne i dostojanstvene smrti. Razlikujemo brojne oblike palijativne skrbi, a to su: palijativna, terminalna, palijativna pedijatrijska i suportivna skrb, skrb na kraju života, skrb radi predaha i hospicijska skrb. Umirući bolesnici imaju karakteristične probleme koje u sestrinskoj skrbi definiramo kao sljedeće dijagnoze: bol, smanjena mogućnost brige o sebi, mučnina, visok rizik za pad, strah, umor, žalovanje i smanjeni unos hrane i tekućine. Sukladno navedenim problemima koje prvostupnik sestrinstva može uočiti kod bolesnika, uloga se usmjerava na planiranje i provođenje postupaka za smanjivanje patnje, boli i ostalih fizičkih simptoma kroz psihološku i duhovnu potporu bolesnika i njegove obitelji. Pritom je skrb orijentirana na omogućavanje dostojanstvene i mirne smrti. U radu je također izrazito važna komunikacija s obzirom da se komuniciranjem s bolesnikom mogu ublažiti simptomi umiranja poput beznađa, straha od smrti, osjećaja napuštenosti i nemoći. Pritom je nužno educirati obitelj o načinima komunikacije s umirućim bolesnikom.