Starenje je fiziološki, individualan proces koji kod ljudi napreduje različitom brzinom, što znači da svaka osoba stari na drugačiji način.Potrebno je uvidjeti razliku između pojmova starenje i starost. Starenje se smatra procesom tijekom kojeg se događaju promjene u funkciji dobi, a starost predstavlja posljednje razvojno razdoblje u životu pojedinca. Zanimanje ljudi za proces starenja seže u davna vremena, a nastavlja se i danas te se provodi sve više istraživanja i obrazovnih programa o starenju kako bi se djelovalo na produljenje životnog vijeka, te najbitnije na povećanje kvalitete života starijih osoba. U tumačenju starosti i njenog procesa u velikoj mjeri pomažu teorije starenja. Najčešće se spominju biološke, sociološke i psihološke teorije starenja. Na proces starenja utječu određeni čimbenici, najčešće se spominju dob, spol i zdravstveno stanje.Proces starenja može biti produktivan odnosno uspješan. Uspješno starenje definira se kao izbjegavanje bolesti i invalidnosti, održavanje tjelesnih i kognitivnih funkcija, te trajni angažman u društvenim i produktivnim aktivnostima. Radna terapija kao zdravstvena djelatnost, može pružiti doprinos produktivnom starenju kroz edukacije, promocije i preporuke. U domove za starije i nemoćne osobe se smještaju starije osobe smanjenih tjelesnih i drugih sposobnosti koje ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Glavni nedostatak smještaja u domove je to što su starije osobe odvojene od poznatog fizičkog i društvenog okruženja, te su izložene stresu, nezadovoljstvu, a time i smanjenju kvalitete života. Napretkom medicine i tehnologije došlo je do produljenja životnog vijeka. No, iako se životni vijek produžio, to ne znači da se zadržala ista kvaliteta života. Kvaliteta života širok je i kompleksan pojam kojeg je teško definirati unutar jedne rečenice. Jedna od definicija kvalitete života je da je to složen proces procjene zadovoljstva životom u kontekstu života pojedinca. Istraživanjima se utvrđuje da postoji mnogo čimbenika koji utječu na kvalitetu života starijih osoba, a to su: okolina, socijalna podrška, osobine, samopoštovanje i tjelesno zdravlje. Za starije najveće zadovoljstvo predstavlja osjećaj korisnosti, odnosno mogućnost da iskoristi osobne resurse koje posjeduje. Radna terapija nastoji omogućiti starijoj osobi korištenje vlastitih resursa odnosno sposobnosti kako bi se uključila u željene aktivnosti odnosno okupacije i time bitno utjecala na kvalitetu vlastita života. Nezadovoljstvo životom osoba starije životne dobi smještenih u domovima proizlazi iz činjenice da nisu uključene u njima zanimljive i bitne aktivnosti, te da se zbog toga smanjuje njihova kvaliteta života. Kroz radnoterapijskuintervenciju, radni terapeut potiče starije osobe na uključivanje u niz aktivnosti te tako nastoji djelovati na dobrobit, zdravlje i zadovoljstvo životom. Uloga radnog terapeuta u radu s osobama starije životne dobi je da djeluje na aktivnosti samozbrinjavanja, podučava korištenju adaptivnih i kompenzacijskih tehnika, modificira okolinu i djeluje na mentalno zdravlje korisnika. Unutar radnoterapijskog procesa, radni terapeut provodi procjenu, stvara plan, provodi intervenciju i na kraju evaluaciju. Radnoterapijske intervencije u domovima za starije osobe usmjerene su na povećanje stupnja samostalnosti i unapređenje kvalitete života. Radni terapeut koristi aktivnosti koje djeluju terapijski, svaka aktivnost mora biti usmjerena prema korisniku. Aktivnosti se mogu provoditi individualno ili grupno. Postoji širok raspon aktivnosti koje radni terapeut može primijeniti u svom radu. Primjena aktivnosti odnosno okupacija rezultirat će unapređenjem fizičkog i mentalnog zdravlja starije osobe, osjećajem zadovoljstva i dobrobiti te samim tim i povećanjem kvalitete života.