Koronavirusi su raznoliki sojevi respiratornih virusa koje nalazimo kod ljudi i životinja. Novi soj otkriven je u Kini krajem 2019. godine. Svjetska zdravstvena organizacija nazvala ga je SARS-CoV-2, a bolest koju uzrokuje COVID-19. Pedijatrijski pacijenti oboljeli od COVID19 prezentirali su različite oblike bolesti, a u svakom slučaju fizioterapija je bila bitna za održavanje i poboljšanje funkcionalnog statusa. Uobičajeni nalazi na radiografiji prsnog koša u djece s COVID-19 i razvijenom upalom pluća uključuju obostrano raspoređena periferna i subpleuralna zatamnjenja na plućima (tzv. ground glass) i čvorove koji su obično obostrani. Fizioterapeuti na temelju poteškoća u mišično-koštanom i kardiorespiratornom sustavu uzrokovanih virusnom infekcijom, razvijaju fizioterapeutsku intervenciju kroz anamnezu, fizioterapeutsku procjenu i naknadnu evaluaciju. COVID-19 globalna je javnozdravstvena hitna situacija s ogromnim utjecajem na fizičko i mentalno zdravlje ljudi. Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočeni su s osiguravanjem podrške u djetetovim svakodnevnim životnim potrebama kao i pružanjem rehabilitacije. Od početka karantene, sva briga o djeci s teškoćama u razvoju kao što je rehabilitacija i školovanje morala se izvoditi kod kuće, stavljajući veliki teret na roditelje. Klinički tijek same bolesti, mjere socijalne izolacije i ograničenja kretanja mogu dovode do smanjenja sudjelovanja u raznim životnim aktivnostima poput rekreacije što posljedično utječe i na funkciju respiratornog sustava, ali i toleranciju na vježbanje. Potencijalna fizioterapijska intervencija za djecu s COVID-19 sastoji se od korištenja neinvazivne ventilacije koja je bitna za održavanje i poboljšanje stanja dišnog sustava, tehnika čišćenja dišnih putova, rane aktivnosti i mobilizacije. Usluge telerehabilitacije mogu imati važnu ulogu u održavanju funkcije, sprječavanju pogoršanja tjelesnog oštećenja i praćenju pacijenata. Redovite demonstracije fizioterapeuta, ispravljanje tehnika tijekom intervencijskih termina i smjernice procjene djetetovog napretka mogu se pružiti putem video poziva, snimljenih video zapisa, relevantnih slika i pisanih informacija komuniciranih na jeziku koji roditelji razumiju. Dosadašnja istraživanja sugeriraju usvajanje telerehabilitacije kao zamjenu za intervenciju uživo za smanjenje boli, poboljšanje tjelesnih funkcija, svakodnevnih životnih aktivnosti i kvalitete života pacijenata. Na više razina, telerehabilitacija otkriva se kao obećavajući i pravovremeni model skrbi koji će se alternativno usvojiti ili biti u kombinaciji s uobičajenom terapijom uživo.