Transplantacija organa uspješna je metoda lijeĉenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog gubitka funkcije vitalnih organa te je ĉesto prihvaćena kao jedina opcija lijeĉenja akutnog ili kroniĉnog zatajenja organa. Uspješnom transplantacijom omogućena je bolja kvaliteta ţivota. Transplantacije se mogu izvoditi s mrtvog davatelja, a u nekim sluĉajevim darivatelji mogu biti ţive osobe. Najĉešće se transplantiraju bubreg, gušteraĉa, jetra, pluća, srce i tanko crijevo. Organ koji se najĉešće transplantira je bubreg. Transplantacija bubrega poboljšava preţivljavanje i dugoroĉne ishode u bolesnika s bubreţnom insuficijencijom, a napredak u transplantaciji bubrega poboljšao je preţivljavanje, istovremeno stvarajući izazove jer se skupina bolesnika kojima je potreban bubreg povećava, ali opskrba organima i dalje je nedovoljna. Skrb za transplantirane bolesnike zahtijeva povećanu svijest o odreĊenim aspektima zdravstvene njege zbog temeljnih medicinskih bolesti povezanih sa zatajenjem bubrega ili stanja povezanih s postupkom transplantacije i upotrebom lijekova za transplantaciju. Medicinska sestra prijeoperacijskim dijagnozama i intervencijama priprema bolesnika i obitelj za operaciju tako što pruţa edukaciju i emotivnu potporu bolesniku i njegovoj obitelji. Ona ispravlja pogrešna shvaćanja o operaciji, detaljno objašnjava postupak operacije te je u svakome trenutku dostupna bolesniku i obitelji. U postoperativnom oporavku bolesnika medicinska sestra procjenom njege, dijagnozama, intervencijama te procjenom cjelokupnog tjelesnog sustava poboljšava uspješnost oporavka i rehabilitaciju primatelja organa. Uloga medicinske sestre u perioperativnoj zdravstvenoj njezi bolesnika s transplantiranim organima usmjerena je na prevenciju mogućih poteškoća i komplikacija, pruţanje psihološke potpore bolesniku te pravovremene i kvalitetne edukacije bolesnika i njegove obitelji o procesu transplantacije i ţivotu s transplantiranim organom.