Odbojka kakvu danas poznajemo ima puno drugačija pravila koja, za razliku od onih s početaka razvoja odbojke, zahtijevaju veća naprezanja te su samim time odbojkaši i odbojkašice skloniji ozljedama lokomotornog sustava. Odbojka je smještena na visoko treće mjesto po učestalosti nastanka ozljeda odmah nakon košarke i nogometa (1). Tu se najčešće javljaju akutne ozljede poput akutnog uganuća skočnog zgloba koje čine 85% svih ozljeda u odbojci. S druge strane, akutne ozljede s vremenom mogu prerasti i u kronične ozljede od kojih su najčešći neki oblici sindroma prenaprezanja. Najčešći sindromi prenaprezanja su u koljenu („skakačko koljeno“) i u predjelu ramena („smrznuto rame“). U provedenom istraživanju utvrđeno je da su dvije najpojavnije ozljede skakačko koljeno te akutna distorzija gležnja. Skakačko koljeno pojavilo se u 35,3% slučajeva, a akutna distorzija gležnja u 29,4% ispitanica. Nakon dobivenih rezultata, opisane su dvije najpojavnije ozljede kroz anatomiju segmenta koji je ozlijeđen, definiciju same ozljede te tretman i program rehabilitacije. Upravo zbog čestog ozljeđivanja u ovom sportu bitno je pravilno pristupiti svakom odbojkašu ili odbojkašici. Svaki sportaš je individua za sebe stoga je bitno tako i pristupati. Procjena i intervencija koje provodi fizioterapeut jako su važne u cijelom procesu oporavka sportaša. Potrebno je odrediti adekvatan plan i cilj terapije kako bi cijela rehabilitacija bila efikasnija i bezbolnija. Uz procjenu i intervenciju tu je i edukacijski dio terapije u kojoj fizioterapeut uči odbojkaša i priprema ga na cijeli tijek rehabilitacije, ali i na postrehabilitacijski proces oporavka. Također, bitno je da cijeli tim medicinskog osoblja zajedno s trenerom bude dobro informiran kako bi rehabilitacija prošla što učinkovitije.