Djeca s višestrukim teškoćama u razvoju imaju jedinstvene potrebe i izazove s kojima se suočavaju. Oštećenja mogu biti spoznajna, motorna, senzorna i javljaju se u kombinaciji jedno s drugim. Cilj rada je prikazati fizioterapijsku procjenu i pristupe u radu s djecom s višestrukim teškoćama u razvoju. Za postizanje rezultata fizioterapeutski pristup se treba temeljiti na timskom, transdisciplinarnom radu, usmjerenom na suradničku potragu za najboljim individualiziranim rješenjima za svako dijete. Važan korak u procesu rehabilitacije je fizioterapijska procjena razvoja motoričkih funkcija, koju provode fizioterapeuti. Na osnovu procjene postavlja se klasifikacija korisnika, koja omogućava postavljanje konkretnih terapijskih ciljeva kao i izbor odgovarajućeg terapijskog modela. Fizioterapijska intervencija temelji se na učenju djeteta kroz facilitacijske i inhibicijske tehnike kako bi se uspješno riješili unutarnji problemi kroz različite funkcionalne zadatke. Cilju usmjerena terapija trenirajući elemente postavljenog cilja aktivira mišiće i motoričku kontrolu za uspješno izvođenje zadatka. Takav terapijski pristup pozitivno utječe na samostalnost u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Uz pomoć pomoćne tehnologije djeca s višestrukim teškoćama uspijevaju lakše učiti, povećati stupanj neovisnosti, pokretljivosti, te unaprijediti komunikaciju. Kako bi djeca s navedenim teškoćama bila uspješna u kući, školi i zajednici neophodno im je omogućiti korištenje pomoćne tehnologije. Profesionalci i obitelj kroz timsku suradnju trebaju osigurati djetetu s višestrukim teškoćama aktivno uključivanje u sve aktivnosti života za što uspješniji i kvalitetniji život. Ključne riječi: Višestruke teškoće ▪ Dijete ▪ Fizioterapeutski pristup ▪ Fizioterapeutska procjena ▪ Fizioterapeutska intervencija