Unatoč naprednim istraživanjima raka, rak dojke ostaje glavni zdravstveni problem i trenutno predstavlja glavni prioritet biomedicinskih istraživanja. U svijetu je rak dojke najčešći karcinom koji pogađa žene, a očekuje se da će se njegova stopa incidencije i smrtnosti znatno povećati idućih godina. Do sada su poznati mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak karcinoma dojke, u koje ubrajamo dob, reproduktivne značajke, prethodne lezije, gensku predispoziciju, hormonski status i čimbenike okoliša. Ipak, glavni rizični čimbenici koje povezujemo s nastankom karcinoma dojke jesu genski i hormonski. Postavljanje dijagnoze raka dojke temelji se na više dijagnostičkih metoda što uključuje palpaciju dojki, radiološki pregled, citološku punkciju i biopsiju. Prema histološkom tipu karcinome dojke možemo podijeliti na invazivne i neinvazivne; ovisno o tome širi li se tumor u okolno tkivo ili ostaje na mjestu nastanka. Primjenom imunohistokemijske metode, kao snažnog dijagnostičkog sredstva kod karcinoma dojke, liječnici mogu odrediti stadij tumora, identificirati vrstu stanica te podrijetlo metastaze tumora. Važnu ulogu u prognozi i liječenju bolesnica s karcinomom dojke imaju prognostički i prediktivni čimbenici. Liječenje raka dojke sastoji se od više metoda, a ovisi o stupnju proširenosti bolesti, vrsti tumorskih stanica i njihovoj zloćudnosti, osjetljivosti tumora na hormone i o dobi bolesnice.