Ciroza jetre definira se kao difuzna bolest jetrenog parenhima, a nastaje kao posljedica nekroze te predstavlja terminalnu fazu kod različitih bolesti jetre. Bolest je okatarterizirana stvaranjem regenerativnih nodusa i nefunkcionalnog fibroznog tkiva. Čimbenici rizika za razvoj ciroze jetre su hepatotoksične tvari, metaboličke bolesti, smanjeni unos proteina i malnutricija. Proteinska malnutricija i alkoholizam su najčešći etiološki faktori. Ova kompleksna bolest primarno zahvaća jetreni parenhim, a može uzrokovati i pojavu niza simptoma, kako u jetri, tako i u drugim organima. Rani simptomi su gubitak apetita uz povremenu mučninu, opća slabost, umor, pojava žutice različitog stupnja, mukla bol pod desnim rebrenim lukom i povraćanje. Kod nekih bolesnika osjeti se i karakterističan zadah, a nerijetko se uočavaju i paukoliki angiomi, pretežno u gornjem dijelu trupa. Također se javlja i hepatomegalija, odnosno povećana jetra (alkoholna ciroza), te splenomegalija (povećanje slezene) zbog portalne hipertenzije. Proces liječenja sastoji se od širokog spektra intervencija, pri čemu ključnu ulogu ima medicinska sestra. Za postizanje željenog ishoda potrebna je kontinuirana i adekvatna edukacija, uključujući kliničku praksu. Neki oblici liječenja su izrazito zahtjevni i teško podnošljivi za bolesnika, stoga medicinska sestra pruža podršku, vrši nadzor nad zdravstvenim stanjem bolesnika i daje sve relevantne informacije i upute vezane uz bolest. U cjelokupnom tretmanu zbrinjavanja aktivno sudjeluju bolesnik i njegovi članovi obitelji, što u konačnici poboljšava rezultate liječenja i kvalitetu života oboljelog.