Zadnji stadij života je starost, a obilježava ju smanjena životna aktivnost. Republika Hrvatska svrstava se u zemlje s vrlo starim stanovništvom s tendencijom još većeg povećanja postotka starih osoba te se zbog toga sve više ljudi bavi ovom populacijom. Cilj istraživanja je ispitati kvalitetu života starijih osoba koje žive u vlastitim kućanstvima i usporediti je s razinom njihove usamljenosti. U istraživanju je sudjelovalo 40 ispitanika. Ispitanici su starije životne dobi s prosjekom 73,4 godina, od kojih je 23 ispitanika ženskog spola dok je 17 ispitanika muškog spola. Kao instrumenti istraživanja korištena su dva pitnika: WHOQOL-BREF i kratka verzija UCLA skale usamljenosti. Aritmetička sredina za pojedine domene upitnika WHOQOL-BREF većinom se nalazi na samoj sredini bodovne skale, što znači da nisu ni zadovoljni ni nezadovoljni kvalitetom života. Također, većina sudionika je na granici usamljenosti, umjereno je prisutna. Većina ispitanika je izjavilo da imaju kvalitetan odnos s bliskim osobama, a budući da ih većina ima djecu vjeruje se da ih često obilaze i kontaktiraju. Najnezadovoljniji su svojim seksualnim životom što je i logično obzirom na populaciju ispitivanih. Većina ispitanika navodi kako je prilično nezadovoljna količinom novca kojeg posjeduje, a vjeruje se da je jedan od razloga premale mirovine. Ispitanici nisu zadovoljni mogućnostima rekreacije što ne čudi budući da ne žive u institucijama te takve aktivnosti nisu planirane i u njima bliskoj okolini. Zabrinjavajuča je činjenica da ih većina u protekla dva tjedna doživljava negativne osjećaje poput potištenosti i tjeskobe, a po korištenoj literaturi depresija je jedna od čestih bolesti starije generacije koja je u puno slučajeva nedijagnosticirana. Dob je negativno povezana s tjelesnim i psihičkim zdravljem što je razumljivo jer što su ljudi mlađi imaju bolje zdravstveno stanje. Također, pokazalo se kako obrazovaniji ispitanici imaju bolje tjelesno i psihičko zdravlje od onih slabije obrazovanih