Transplantacija srca je opće prihvaćena metoda liječenja bolesnika s terminalnim popuštanjem srca kod kojih je očekivano trajanje života kraće od godine dana unatoč optimalnoj medikamentnoj terapiji. Kao i sam operacijski zahvat važna je preoperacijska priprema, te postoperacijska njega i liječenje. Uloga sestre je iznimno velika u procesu transplantacije organa, od samog prijema i psihičke potpore bolesnika do smještanja pacijenta u Jedinicu intenzivnog liječenja te pružanja postoperacijske njege te edukacije i potpore nakon izlaska iz bolnice. Trenutno se izvodi u određenim kliničkim centrima u Republici Hrvatskoj zbog kompleksnosti kirurškog zahvata i potrebe za vrhunskom medicinskom tehnologijom. Primarni fokus postoperacijske njege je prevencija infekcije i odbacivanja uvođenjem imunosupresivne terapije. Smrtnost od opasnih infekcija i odbacivanja srca je znatno smanjena. Tijekom hospitalizacije izvodi se endomiokardijalna biopsija radi procjene učinka terapije i uočavanja ranih znakova odbacivanja. Transplantacija je alternativa na koju većina pacijenata gleda s pozitivnošću. Glavni cilj sestrinske skrbi u postoperacijskom periodu je specifična skrb po prijemu pacijenta, rano prepoznavanje postoperacijskih komplikacija, prepoznavanje i dijagnosticiranje važnih sestrinskih problema te provođenje intervencija usmjerenih rješavanju tih problema.