Humeralni epikondilitis je termin koji opisuje jedan od najpoznatijih i najraširenijih bolnih sindroma prenaprezanja u području lakta. Sindrom prenaprezanja nastaje kao posljedica ponovljene mikrotraume koja nadvladava sposobnost reparacije tkiva. Humeralni epikondilitis se pojavljuje na polazištu mišića ekstenzora šake i prstiju na lateralnom epikondilu humerusa te se naziva lateralni epikondilitis. Pojavljuje se i na polazištu mišića fleksora šake i prstiju na medijalnom epikondilu humerusa te se naziva medijalni epikondilitis. Lateralni humeralni epikondilitis je zastupljen u kliničkoj dijagnostici sedam do deset puta češće u odnosu na medijalni humeralni epikondilitis. Zahvaća srednju životnu dob, podjednako muškarce i žene te je dominantna ruka češće zahvaćena. Zbog učestalije pojave u nekim sportovima ovaj sindrom prenaprezanja je po njima i dobio svoje ime. Lateralni humeralni epikondilitis naziva se teniski lakat, dok se medijalni humeralni epikondilitis zove golferski lakat. Osim u sportu, češće ga susrećemo kao profesionalnu bolest daktilografa, zidara, vozača kamiona, zubara i kirurga gdje se pojavljuju kontrakcije ekstenzora i supinatora u slučaju lateralnog epikondilitisa ili fleksora i pronatora kod medijalnog epikondilitisa. (1) Dominantni klinički simptom je bol koja se može pojaviti u području medijalne ili lateralne strane nadlaktične kosti te se može u težim slučajevima proširiti u podlakticu i šaku. Započinje postupno, blagim intenzitetom koji varira do veoma intenzivne boli uslijed učestalog ponavljanja pokreta čime je izvođenje svakodnevnih aktivnosti limitirano. Do naglog nastanka boli najčešće dolazi zbog izvođenja vrlo snažnog pokreta, npr. bacanje teškog predmeta. Pri ponavljajućem izvođenju pokreta dolazi do mišićnih kontrakcija koje dovode do smanjenog opsega pokreta, kroničnog naprezanja Golgijevog tetivnog organa, smanjene prokrvljenosti, oštećenja živčanih završetaka te upalne reakcije koja može uzrokovati oštećenje tetive. (2) Liječenje humeralnog epikondilitisa se sastoji, kao i kod drugih sindroma prenaprezanja, od konzervativnog pa sve do kirurškog liječenja. Konzervativno liječenje podrazumijeva vrstu liječenja sukladnu intenzitetu boli te kontroliranje daljnje aktivnosti. Kirurško liječenje se primjenjuje kod kronične bolesti kojoj konzervativno liječenje nije dovoljno efektivno te je potrebna kirurška intervencija s ciljem saniranja oštećene tetive. (1)