Juvenilni idiopatski artritis (JIA) najčešća je reumatska bolest kod djece i jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u dječjoj dobi. Etiologija bolesti je uglavnom nepoznata, a genetska komponenta složena, što otežava jasnu razliku između različitih podtipova. Djeca oboljela od juvenilnog idiopatskog artritisa pate od brojnih deficita koji zahvaćaju mišićno-koštani, a uz njega i respiratorni sustav. Primjer toga su smanjenje mišićne snage i jakosti, smanjenje aerobnog kapaciteta te ograničenje opsega pokreta u zahvaćenim zglobovima. U procesu liječenja ove bolesti obično sudjeluje tim stručnjaka koji uključuje liječnika, fizioterapeuta, psihologa i radnog terapeuta. Specifičnost ove bolesti je u tome što je više potrebno educirati okolinu, pogotovo roditelje i pokušati maksimalno podići nivo kvaliteta života oboljelog djeteta. Uz medikamentozno liječenje primjenjuje se i fizioterapija koja ima za cilj da održi funkciju zglobova i spriječi posljedice neaktivnosti. Cilj terapije kod ove bolesti nije samo suzbijanje boli i upalnih procesa koji se događaju na zglobovima, već i sprječavanje autoimunog procesa, kao i očuvanje što veće zglobne funkcije. Program terapijskih vježbi važno je započeti što je ranije moguće. Važnu ulogu u tome ima tjelesna aktivnost koja pomaže očuvanju funkcije lokomotornog sustava. Preporuka je da se rade statičke vježbe, vježbe sa minimalnim opterećenjem, zbog održavanja mišićne mase i snage te održavanja opsega pokreta. Oko 60 minuta dnevne primjene vježbanja, pomaže u očuvanju funkcije zglobova i mišića djeteta. Potrebno je izvršiti procjenu i evaluaciju stanja djeteta, da bi se mogao osmisliti optimalan plan vježbanja. Primijećeno je da najviše efekta imaju vježbe sa opterećenjem koje su prilagođene djetetovom stanju. Na sposobnost bavljenja tjelesnom aktivnošću kod ove bolesti, najveći utjecaj imaju oštećenje zglobova, zahvaćenost kardiovaskularnog sustava, te anemija koja se često pojavljuje kod juvenilnog idiopatskog artritisa. Da bi se održao tonus i trofika mišića, pokretljivost zglobova, te povećalo samopouzdanje najbolje je dijete uključiti u sportske aktivnosti. Uz primjenu terapijskih vježbi koriste se i termoterapija, krioterapija, hidroterapija i elektroterapija.