Šećerna bolest skupina je metaboličkih bolesti koja se javlja zbog poremećaja lučenja inzulina. Razlikuje se nekoliko tipova bolesti, no najčešća je podjela na tip I i tip II. Šećerna bolest tipa I dovodi do uništavanja stanica gušterače koje proizvode inzulin. Nastaje zbog okolišnih čimbenika, pretilosti, a postoji i genetska predispozicija za razvoj bolesti. Razvija se u svakoj dobi, no najčešće kod mladih osoba. Kod oboljelih dolazi do brojnih simptoma, a karakteristični su polidipsija, poliurija i polifagija. Dijagnoza se postavlja na temelju uzoraka krvi i ostalih laboratorijskih pretraga poput oralnog glukoza tolerans testa i HbA1c testa. Liječenje uključuje primjenu inzulina i praćenje glikemije, te postizanje neglikemijskih ciljeva. Komplikacije bolesti se dijele na akutne (hiperglikemijska koma, dijabetička ketoacidoza, hipoglikemijska koma) i kronične (mikrovaskularne i makrovaskularne). Broj oboljelih od šećerne bolesti tipa I je u stalnom porastu, zbog čega medicinske sestre moraju imati znanje i iskustvo u liječenju. Sestrinska skrb se odnosi na edukaciju o liječenju, modificiranju načina života i prevenciji komplikacija kako bi se povećala kvaliteta života bolesnika i produljio životni vijek.