Jedno od šesto pedeset novorođenčadi se rodi s genetskom malformacijom koja se naziva Down sindrom (DS), a nastaje kao posljedica postojanja viška kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri stanica organizma. Ovaj kromosomski poremećaj sprječava tipičan i pravovremeni intelektualni i motorički razvoj djeteta. Najpoznatiji i najučestaliji oblik DS je trisomija 21, a postoje mozaicizam i translokacija kromosoma. Priopćavanjem dijagnoze bitno se mijenja život roditelja i cijele obitelji. Iz tog razloga je nužna informiranost i educiranost članova obitelji o toj mutaciji, poteškoćama, izazovima i preprekama s kojima bi se osoba mogla suočiti. Od velike je pomoći roditelju koji će dobiti dijete s DS kontaktiranje roditelja koji već imaju dijete s istom dijagnozom radi stjecanja iskustva i upućenosti (1). Opće je poznato da se u bliskoj prošlosti osobama s DS nije pružala prilika za osobni rast i razvoj što se najbolje očituje u roditeljskom skrivanju svoga djeteta, izbjegavanju odlaska s njime u javnost neslanjem u škole s predrasudom da nisu sposobni za pohađanje iste. Stvarnost današnjice je nepobitno bolja samim time što osobe s DS pohađaju školu, pruža im se bolja medicinska skrb, podupire ih se u participiranju u zajednici, a predrasude društva su reducirane (2). Zakonom Republike Hrvatske osobe s DS imaju pravo na rad, odnosno profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju pod općim uvjetima (3). Osim što rad pruža financijsku stabilnost, uz adekvatno prilagođeno radno mjesto i po potrebi prisutnost mentora ili radnog asistenta, osobe se prema istraživanjima osjećaju produktivnije i zadovoljnije u životu. Za što kvalitetniji radni učinak korisno je pružiti zaposlenoj osobi s DS podržavajuće radno okružje, obiteljsku potporu te informiranost poslodavaca i drugih zaposlenika o DS te njihovoj pripremi za uspješan odnos sa osobama s tom dijagnozom. Pojedinci mogu učestalo naići na odbijajući stav poslodavaca baziran na pretpostavci da osobe s DS ne mogu uspostaviti adekvatnu komunikaciju, da ne mogu postići radni učinak kao i osobe bez poteškoća te djetinjasto ponašanje odnosno nemogućnost posjedovanja uloge odrasle osobe (4). Uloga radnog terapeuta tijekom zapošljavanja obuhvaća procjenu i analizu izvođenja zadataka i aktivnosti koje se odvijaju na radno mjestu, procjenu ergonomske prilagodbe radnog mjesta, procjenu senzomotoričkih, kognitivnih i psihosocijalnih sposobnosti, savjetovanja i educiranje radnih kolega o interakciji i općem pristupu u radu osoba s DS, educiranje poslodavaca o potrebnim izmjenama i prilagodbama pojedincima i osvještavanje društva o jakim stranama i potencijalima osoba s DS.