Reumatoidni artritis (RA) je kronična, upalna te sustavna bolest progresivnog tijeka koju karakterizira uništavanje sinovijalne membrane što dovodi do oštećenja zglobova, funkcionalnog ograničenja te same smanjene kvalitete života bolesnika. Odlikuje se kao simetrični poliartritis koji zahvaća strukture od distalnih prema proksimalnim zglobovima. Uzrok bolesti je još uvijek nepoznat, no u rizične čimbenike za razvoj bolesti pripada genetska predispozicija i vanjski čimbenici. Vanjskim čimbenicima smatraju se razne infekcije, pušenje te konzumiranje kave. Bolest zahvaća više žene nego muškarce. RA se javlja u fazama remisije i egzarcebacije. U fazama egzarcebacije uvijek ostaju trajna oštećenja na zglobovima. Bolest se primarno očituje simptomima poput jutarnje zakočenosti, boli i oteklinom malih zglobova šaka i stopala uz umor, opću slabost, depresiju, gubitak apetita, anemiju, bolovima u mišićima te ubrzanom sedimentacijom eritrocita. Anatomska i funkcionalna oštećenja uzrokuju lokomotornu invalidnost te onemogućavaju obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti i obaveza. Prilikom fizioterapijske procjene dobivamo uvid u pacijentovo stanje. Fizioterapijska procjena sastoji se od subjektivnog pregleda, objektivnog pregleda koji podrazumijeva procjenu funkcionalnosti pacijenta različitim mjerenjima uz razne specifične testove. Tijekom subjektivnog pregleda intervjuom dobivamo na uvid pacijentove probleme, životne navike, životni stil, razinu njegove tjelesne aktivnosti, koja su mu funkcionalna ograničenja te kako se pacijent suočava sa smanjenom funkcionalnošću. U objektivnom pregledu se promatra prisutnost boli pri izvođenju određenih pokreta te se utvrđuje prisutnost deformacija i procjenjuje se integritet kože i tkiva u zahvaćenom području. Klasičnom procjenom ispitujemo opseg pokreta, snagu mišića, duljinu i opseg određenog segmenta, te specifičnim testovima procjenjujemo zglobove i funkciju šake. Uz razne upitnike procjenjujemo funkcijsku i tjelesnu aktivnost bolesnika. Temeljnom dobrom procjenom dobivamo u uvid o funkcionalnom ograničenju pacijenta, te se na temelju procjene sastavlja plan terapije. Najvažniji cilj terapije je postizanje remisije bolesti. Postizanjem remisije ublažavaju se simptomi boli, upale, umora, sprječava se destrukcija zglobova, sprječavanje nastanka deformiteta te remisija ublažava psihičke poremećaje i sveukupnim smanjenjem simptoma dolazi do poboljšanja kvalitete života.