Neplodnost je veliki medicinski problem u razvijenim zemljama te zahvaća oko 15% reproduktivnih parova. Metode liječenja i dijagnostika uznapredovale su, no kako neplodnost ima brojne uzroke, ta je bolest i dalje veliki problem. Kroz rad je utvrđeno kako se uz neplodnost vežu i brojni psihološki aspekti. Oni se mogu podijeliti na utjecaj psihološkog stanja na neplodnost, odnosno liječenje neplodnosti, te na utjecaj neplodnosti na psihu. Najčešća psihološka stanja su depresija, anksioznost i stres. Javljaju se i drugi negativni osjećaji kao što su bijes, agresija, nemoć, potisnuta krivnja, i dr. Nerijetko takvi osjećaji i stanja mogu biti popraćeni tjelesnim simptomima, čime je onda opet ugrožena mogućnost trudnoće. Posebno su stresne invazivne metode liječenja, pogotovo ukoliko u početku ne daju rezultate. Zbog svih psiholoških aspekata kao logičan odgovor nameće se psihoterapija, psihološko savjetovanje i podrška, kako bi se poboljšalo mentalno stanje u pacijenata, ali prema nekima i, stvorili preduvjeti za hormonalne procese nužne za postizanje trudnoće. Iako medicinska sestra najčešće nije u ulozi psihoterapeuta (iako je i to moguće) neplodnom paru, ona na druge načine može ispuniti svoju psihološku ulogu. Kako bi se ublažio stres često je dovoljna jednostavna, ali planirana i pažljiva komunikacija podrške i ohrabrenja. Od posebne pomoći je i navođenje primjera žena koje su imale uspješnu trudnoću unatoč dijagnozi neplodnosti. Kako bi medicinska sestra na taj i druge načine mogla ispunjavati svoju psihološku ulogu, ona mora imati različita znanja, sposobnosti i vještine kao što su emocionalna njega, savjetovanje, razumijevanje i tolerancija, komunikacija, itd.