Završni rad ''Empatija i kreativnost kao sastavnice bioetičke edukacije u fizioterapiji'' temelji se na navođenju empatije i kreativnosti kao glavnih sastavnica bioetičke edukacije u fizioterapiji. Empatija i kreativnost su sastavni dio kvalitetnog rada svakog fizioterapeuta. Spomenut će se fizioterapija kao grana medicine te sam posao fizioterapeuta i koliko je on važan u današnjem svijetu. On je stručnjak u svojoj profesiji koji sa pacijentom prolazi i kroz mnoge druge stavke koje nisu vezane uz njegov posao. Uz fizioterapiju spominjemo i bioetiku i njezin veliki napredak kroz godine te kratki pregled kroz prošlost. Osvrnut ćemo se također na bioetičku edukaciju te njezine glavne ciljeve. Od kolike je važnosti da svaki student fizioterapije prođe kroz bioetičku edukaciju kao glavnu sastavnicu u njegovom poslu, jer sama fizioterapija je rad sa ljudima gdje su međuljudski odnosi, tolerancija i uvažavanje tuđeg mišljenja od iznimne važnosti. Bioetička edukacija nudi mnogo odgovora, a u ovome se radu kreativnost i empatija naziru kao glavni odgovori. Cilj ovog rada bio je ući u dubinu i srž empatije i kreativnosti te kao jedne od glavnih sastavnica bioetičke edukacije obraditi ih u cijelosti. Živimo u užurbanom svijetu i sjedilački način života je sve češći. Samim time posežemo za sve većim brojem masaža i tjelovježbi gdje je stručna pomoć neizbježna. Fizioterapija je kroz godine svojim napretkom došla do te mjere da se fizioterapeuti danas osim klasičnom fizikalnom terapijom bave i raznim drugim susjednim područjima. Danas, dobrog fizioterapeuta osim kvalitetnog znanja od mase izdvojit će njegova empatija i moć kreativnosti. Pacijenti žele i vole kada fizioterapeuti poslušaju njihovu priču do kraja, kada razumiju pacijenta te kada imaju tu mogućnost ulaska u pacijentovu kožu. Takvim će stavom fizioterapeut pokazati veliku dozu brige i empatije za pacijenta. Pacijenti žele osjetiti da su važni i žele biti saslušani i shvaćeni. Spominje se kreativnost kao izuzetno bitan čimbenik kod rada s pacijentima u fizioterapiji, a na samom kraju rada dolazimo do zaključka.