Tumori pankreasa mogu biti maligni ili benigni. Najbrojniji su maligni tumori epitelijalnoga porijekla. Više od dvije trećine takvih tumora najčešće su adenokarcinomi koji su ujedno i najsmrtonosniji karcinomi. Preživljavanje 5 godina od postavljanja dijagnoze zabilježeno je u samo 2-3% slučajeva. Za ovakvu vrstu karcinoma ne postoji probir niti rano otkrivanje. Češće se javlja u muškaraca nego u žena i dobna skupina je između 60. i 80. godine života. Uzrok nastanka karcinoma pankreasa je nepoznat, ali postoji više poznatih rizičnih čimbenika koji mogu dovesti do karcinoma pankreasa. Neki od njih su pušenje, visokokalorična hrana, konzumacija alkohola, kronični pankreatitisi i prevelike konzumacije kave. U početnoj fazi bolesti pacijent najčešće ne osjeća i ne primjećuje simptome. Kada se neki od prvih simptoma počnu pojavljivati (umor, žutica, bol, taman urin,..) bolest je tada već u uznapredovaloj fazi. Prilikom postavljanja dijagnoze liječnici se prvenstveno služe fizikalnim pregledom kojim se može ustanoviti žutica te se mogu pronaći metastaze pregledom lijevih supraklavikularnih limfnih čvorova koji su uvećani te također povećanih periumbilikalnih limfnih čvorova. Dijagnozu liječnici potvrđuju nakon pretrage laboratorijskih pretraga, UZV-a abdomena ili CT-a abdomena. Liječenje karcinoma pankreasa moguće je operacijskim zahvatom, kemoterapijom te palijativnim pristupom. Zdravstvena njega i intervencije medicinske sestre sadrže individualan pristup svakom pacijentu. Pristup pacijentu s dijagnozom karcinoma pankreasa izuzetno je kompleksan zadatak. Takav pristup pacijentu zahtjev od medicinske sestre visoku razinu profesionalnih znanja i vještina. Medicinska sestra treba pokazati empatiju i dobiti pacijentovu suradnju kako bi pacijent što lakše prolazio kroz ovaj period. Perioperativna zdravstvena njega bolesnika s karcinomom pankreasa obuhvaća preoperativnu pripremu pacijentu, intraoperativnu pristup pacijentu te postoperativnu skrb za pacijenta. Preoperativna priprema uključuje psihičku i fizičku pripremu pacijenta. Neke od intervencija medicinske sestre su vađenje krvi, postavljanje intravenskog puta, primjena ordiniranog lijeka za čišćenje crijeva, primjena premedikacijske terapije koju je ordinirao anesteziolog, itd. Intraoperativni pristup obuhvaća instrumentiranje kirurgu za vrijeme operacijskog zahvata i asistenciju anesteziologu. Medicinska sestra instumentarka priprema operacijsko okruženje i tijekom operacije asistira liječniku dodavanjem instrumenata. Sprječavanje i prepoznavanje komplikacija jedna je od najvažnijih značajki postoperativne skrbi za pacijenta. Komplikacije s kojima se medicinska sestra može susresti u radu s pacijentom kojem je operiran karcinom pankreasa su bol, mučnina, povraćanje, krvarenje, infekcija, šok i sl. Nakon operativnog zahvata medicinska sestra sprječava razvoj postoperativnih komplikacija, primjenjuje ordiniranu terapiju, nadoknađuje tekućine i elektrolite, prati laboratorijske nalaze, previja abdominalnu ranu u aseptičnim uvjetima, prati i bilježi abdominalnu drenažu, sudjeluje u mobilizaciji pacijenta, itd.