Osobe oboljele od psihijatrijskih poremećaja su pod povećanim rizikom za počinjenje suicida, a od svih psihijatrijskih poremećaja depresivni poremećaj je povezan s najvećim rizikom za počinjenje suicida. Većina pokušaja suicida je povezana s depresivnim epizodama, a riječ je o ozbiljnoj bolesti koja može trajati mjesecima, karakterizirana je i učestalim povratcima. U posljednjih 50 godina stopa suicida porasla je za 60%. Vješanje je jedan od najčešćih načina počinjenja suicida je te je jednako zastupljen u oba spola, iako žene najčešće biraju suicid ingestijom lijekova. Suicidalni bolesnici često uz dijagnozu osnovnog poremećaja imaju elemente za dijagnozu jednog ili više poremećaja. Psihijatrijski poremećaji imaju velik utjecaj na razvoj suicidalnosti. Depresija i tuga nisu jednake, depresija je više od tuge i često se javlja bez vidljivog razloga te osobu onesposobljuje u svakodnevnom životu. Pravodobno prepoznavanje simptoma depresije pruža mogućnost odgovarajućeg liječenja te može predstavljati mogućnost za osobni rast i razvoj. Liječenju depresivnog poremećaja i suicidalnosti su krajnje personalizirani postupci, dakle specifični za svakog pojedinca. Uz primjenu farmakoterapije nužni su i psihterapijski i socioterapijski postupci kojima je za cilj postizanje ne samo povlačenje simptoma već i potpuni funkcionalni oporavak.