Abstract | Tumor dojke jedan je od najčešćih tumora u žena u svijetu, u kojem je otprilike 570 000 smrtnih slučajeva u 2019. godini. Preko 1,5 milijuna žena (25% svih žena s tumorom) svake godine dijagnosticira tumor dojke u cijelom svijetu. U Europi se procjenjuje da je 30% svih novih slučajeva tumora (252.710) među ženama tumor dojke u 2019. godini. Tumor dojke je metastatski tumor i obično se može prenijeti u udaljene organe kao što su kost, jetra, pluća i mozak, što uglavnom objašnjava njegovu neizlječivost. Rano dijagnosticiranje bolesti može dovesti do dobre prognoze i visoke stope preživljavanja. U svijetu 5-godišnja stopa relativnog preživljavanja oboljelih od tumora dojke premašuje 80% zbog pravovremenog otkrivanja ove bolesti. Mamografija je široko korišteni pregledni pristup u otkrivanju tumora dojke i pokazao se da pomaže u učinkovitom smanjenju smrtnosti. Druge metode probira, poput magnetske rezonancije, koja je osjetljivija od mamografije, također su primijenjene i proučavane tijekom posljednjeg desetljeća. Brojni su čimbenici rizika kao što su spol, starenje, estrogen, obiteljska anamneza, mutacije gena i nezdrav način života, koji mogu povećati mogućnost razvoja tumora dojke. Većina tumora dojke javlja se u žena, a broj slučajeva je 100 puta veći u žena nego u muškaraca. Iako se stopa incidencije tumora dojke povećava iz godine u godinu, stopa smrtnosti opada zbog raširenih ranih pregleda i naprednih medicinskih terapija. Uz kirurško liječenje, biološke terapije koje su razvijene posljednjih godina pokazale su se korisnima u liječenju bolesnica s tumorom dojke. Perioperativna zdravstvena njega bazira se na psihološkoj i fizičkoj pripremi bolesnice kroz prijeoperacijsku, intraoperacijsku i poslijeoperacijsku skrb. Intervencije medicinske sestre usmjerene su pripremi bolesnice za operativni zahvat, praćenju poslijeoperacijskog stanja te prevenciji i ranom prepoznavanju mogućih poteškoća i komplikacija. Dobrom edukacijom kroz sve faze zdravstvene njege postiže se brži oporavak, kraći boravak u bolnici i vraćanje bolesnice u njeno obiteljsko i radno okruženje. |