Staphylococcus aureus jedan je od najistaknutijih pripadnika roda stafilokoka. Također, S. aureus nosi titulu jednog od najčešće pojavljivanih i najtipičnijih patogena kod ljudi. Ono što je vrlo karakteristično za S. aureus je zlatni pigment kojeg posjeduju nastale kolonije na hranjivoj podlozi, ta osobina uvelike pomaže da se razlikuje od ostalih bakterija. Vrlo zanimljiva činjenica koju valja istaknuti jest da je S. aureus fakultativni anaerob. To znači da živi u uvjetima gdje ima kisika, ali isto tako mu on nije neophodan te može živjeti bez njega. U laboratoriju dijagnosticira se koristeći testove koji dokazuju prisutnost enzima katalaze, vezane koagulaze i DNA-ze. Učestalo kliconoštvo, koje se vraća je vrlo često i tipično za stafilokoke. Zamijećeno je kako stafilokoki koloniziraju kožu novorođenčeta, samo nekoliko sati ili dana nakon rođenja. Budući da je S. aureus prisutan posvuda među ljudima, na taj način se lako prenosi s jedne osobe na drugu, bilo putem nekih objekata kojima se služe ljudi, bilo putem sitnih kapljica koje se šire prilikom kašljanja ili kihanja. Stafilokoki izlučuju brojne toksične tvari od kojih je najbitnije spomenuti: eksfolijativni toksin ili eksfolijatin koji prouzručuje sindrom oparene kože, zatim toksin koji je uzročnik toksičnoga šoka te enterotoksini koji uzrokuju trovanja hranom. Ako dođe do pojave osipa na površini kože, takve promjene upućuje na razne bolesti koje se mogu sistematizirati u sustavne, osipne, virusnog ili bakterijskog porijekla. Veliku pomoć pri dijagnostici infektivnih bolesti imaju karakterističan izgled osipa, distribucija i raspored osipa na koži kao i ostali simptomi koji su jedinstveni za pojedine kožne infekcije. Ovakvim poremećajima mikrobiološke ravnoteže na koži, nastale infekcije mogu se podijeliti na: furunkul, karbunkul, folikulitis, impetigo, a česte su i kožne infekcije i akne. S. aureus ima veliku moć prilagodbe i usvajanja gena, a pokazao je otpornost na primjenjivane antibiotike. S. aureus veliki problem uzrokuje u reguliranju infekcija i izvršavanju higijensko-epidemioloških mjera u bolnicama. Otkada se prvi puta pojavila, MRSA ( Stapylococcus aureus otporan na meticilin) je jedan od najčešćih uzročnika bolničkih infekcija; na odjelima intenzivne njege uzrok je 40-70% stafilokoknih infekcija. Godinama se MRSA povezuje s boravkom u bolnicama, dok se 90-ih godina prošlog stoljeća nije počela pojavljivati izvanbolnička MRSA s mnogim novim karakteristikama.