Moždani udar kao jedan od vodećih uzroka smrti i invaliditeta u svijetu nosi sa sobom brojne posljedice, a jedna od najčešćih je hemiplegija. Fizioterapija se započinje odmah dok je bolesnik u akutnom stadiju liječenja, te je njena važnost uglavnom preventivna. Ranom fizioterapijom omogućuje se povratak brojnih funkcija neurološkog sustava te se sprječavaju dodatne komplikacije. U ranoj fazi oporavak je najizraženiji zbog neuroplastičnosti mozga, tj. zbog sposobnosti mozga da se nakon oštećenja remodulira. Fizioterapijska procjena se u većini slučajeva provodi po SOAP modelu, te obuhvaća testove i procjene: Glasgowljeva skala svijesti, procjena senzibiliteta, funkcionalna mjera neovisnosti (FIM), Tinetti test, skala pareze, test kontrole trupa, Ashworth skala i goniometrija. Fizioterapijska intervencija u ranoj fazi nakon moždanog udara obuhvaća pozicioniranje, mobilizaciju, tretman aktivnosti svakodnevnog života kao i koncepte Bobath, Vojta i PNF koji su bazirani na neuroplastičnosti mozga te uzrokuju funkcionalne i strukturalne promjene na mozgu. Fizioterapijska intervencija subluksacije glenohumeralnog zgloba kao posljedice hemiplegije i spastičnosti provodi se kroz pozicioniranje ramena, mobilizaciju ramena i lopatice, postavljanje ortoza i funkcionalnom električnom stimulacijom (FES). Oporavak bolesnika ovisit će o težini onesposobljenosti, tijeku i programu rehabilitacije, ali i o potpori obitelji i okoline. Cilj rane fizioterapije je povratiti bolesniku što veću samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života.