Poznato je da svaka osoba od najranije dobi teži ka tome da bude uključena u njoj značajne i važne aktivnosti, bude dio različitih grupa te da svojim sudjelovanjem u istome pridonosi vlastitom rastu, ali i rastu zajednice. Važno je naglasiti da je prethodnica svega toga igra koja je prema gledištu radno-terapijske struke najvažnija okupacija od najranije dobi djeteta. Uz nju je važan kognitivni i motorički razvoj koji su u idealnim okolnostima paralelni s njenim razvojem. Ista razvija mnoge komponente bitne za kasnije uključivanje u vrtić, školu, sportske aktivnosti i grupe u kojima djeca najčešće sudjeluju. Jedna od takvih aktivnosti je i folklor. Većina ljudi smatra da se ovakva aktivnost bavi samo plesanjem i pokazivanjem običaja naših starih, ali u praksi je potpuno drugačije. Osim plesa, folklor sadrži pjesmu, igru, sviranje koje se najčešće prenosi na scenu te time dokazuje svoju multisegmentnost, odnosno obuhvaćanje više vrsta aktivnosti koje se objedinjuju u jednu zajedničku. Komponente koje obuhvaća mogu koristiti radnim terapeutima i drugim stručnjacima u radu s djecom i mladima urednog razvoja, ali i kod onih sa teškoćama u razvoju u cilju veće uključenosti i povećanja same kvalitete života. Osim prikaza blagodati koje pruža navedena aktivnost, cilj je prikazati i problematiku koja svakim danom postaje sve izraženija u svijetu, a to je smanjeno kretanje, boravak izvan doma, smanjenje socijalizacije i želje za istim. Neizostavno je i prikazati utjecaj svega navedenog na mentalno i sveopće zdravlje djece predškolske dobi te kako radni terapeuti svojim utjecajem mogu djelovati kao stručnjaci koji će prevenirati razvoj različitih anomalija s većom usmjerenosti na populaciju djece s teškoćama u razvoju.