Sigurnost pacijenta prioritet je zdravstvenog sustava, a stvaranje pouzdanih zdravstvenih organizacija ključno je za proces poboljšanja skrbi o pacijentima. Naglasak je na sustavu provođenja skrbi kojim se sprječavaju pogreške i neželjeni događaji, a temelji se na kulturi sigurnosti koja uključuje zdravstvene radnike, organizacije i pacijente. Primjena smjernica prakse utemeljene na dokazima je jedna od nekoliko metoda kojima zdravstvene organizacije žele uspostaviti sigurna i pouzdana radna okruženja. Iako je sigurnost pacijenta novi fenomen koji se pojavio unazad 20-ak godina, povijesni dokazi ukazuju na to da zabrinutost za sigurnost pacijenta postoji od davnina. Temelj sigurnosti pacijenta je kontinuirano usavršavanje koje se zasniva na učenju i sprječavanju neželjenih događaja. Sigurnost pacijenta ključna je za provođenje kvalitetne zdravstvene usluge. Postoji jasan konsenzus da bi kvalitetne zdravstvene usluge širom svijeta trebale biti učinkovite, sigurne i usmjerene na pacijenta. Kultura sigurnosti pacijenta definirana je kao vrijednosti koje se dijele među članovima organizacije o onome što je važno, njihovim uvjerenjima o tome kako stvari djeluju u organizaciji i njihovoj interakciji unutar radne jedinice i organizacijskih struktura i sustava, koji zajedno proizvode norme ponašanja u organizaciji koja promiče sigurnost. Zdravstvenim se organizacijama savjetuje i potiče ih se da razviju vlastite smjernice specifične za određenu posebnost na temelju revizija, kontrolnih popisa i prijavljivanja pogrešaka. Invazivni postupci se obično provode u hitnim službama, jedinicama intenzivnog liječenja, bolničkim odjelima, radiološkom odjelu, itd. Mogu ih provoditi liječnici specijalisti hitne medicine, liječnici intezivisti, kirurzi, radiolozi i anesteziolozi. Svjetska zdravstvena organizacija definira neželjeni događaj kao bilo koji incident koji je rezultirao ozljedom pacijenta. Neželjeni događaji povezani s invazivnim postupcima česti su u zdravstvenoj zaštiti i mogu rezultirati smrću