Abstract | Donji ekstremiteti u sportu nogometu se odnose na većinu ozljeda koje se događaju sportašima. Koljeno je svakako, često ozljeđivani dio tijela. S obzirom na dostupne relevantne činjenice, većina hitnih ozljeda se odnosi na ozljede koljena. Ozljede kostiju i zglobova uključuju prijelome ekstremiteta, uganuća i istegnuća zglobova. Koljeno je jedan od najvećih i najkompleksnije građenih zglobova u ljudskom tijelu i predstavlja spoj femura – bedrene kosti, tibie – goljenične kosti i patele – ovalne tetivne kosti na prednjoj strani koljena. U zglob su uključeni i meniskusi i ligamenti te je samim time, koljeno jedan od najsloženijih zglobova tijela. Mišići natkoljenice se dijele na tri skupine, a to su prednja, stražnja i medijalna (aduktorna). Faktorska struktura u nogometu je definirana s pet motoričkih sposobnosti, gdje se najviše pažnje pridaje izdržljivosti, brzini, snazi, koordinaciji i fleksibilnosti. Aktivnosti u nogometu koje iziskuju brzo usporavanje, kao sto su doskok i okretanje, uključuju doprinos ekscentrične mišićne sile iz ekstenzora koljena, povećavajući rizik beskontaktnih ligamentarnih ozljeda. Preventivni programi u nogometu su FIFA 11 + program i PEP program. Postoje različite metode rehabilitacije. Tradicionalna rehabilitacija ACL-a koja je nekada uključivala imobilizaciju, rehabilitaciju bez oslanjanja na nogu te sporo napredovanje do aktivnosti, sada potiče momentalno pokretanje, rane vježbe hodanja te ubrzani povratak sportu. Potpuna ozljeda MCL-a se liječi i operativno i neoperativno s tim da se neoperativne metode dosta razlikuju, od imobilizacije gipsom do ranog pokretanja i funkcionalne rehabilitacije. Nakon rekonstrukcije MCL-a, izvode se nježne i pasivne vježbe za povećanje opsega pokreta. U slučaju kompletne ozljede PCL-a, nogometaši elitne razine ponekad biraju operativni način rekonstrukcije ligamenta iako je neoperativni način liječenja također jedna od opcija rehabilitacije. Kod rehabilitacijskog programa nakon popravka meniska je najbitnije pacijentu pristupiti individualno s ciljem vraćanja opsega pokreta. Testovi i skale za procjenu ozljede koljena su Varus-valgus test, Lachman test, McMurray test te YBT test. Valgus i varus stres test se provode s ciljem uvida u ozljede kolateralnih ligamenata. Lachmann test je veoma vjerodostojan test kojim se dokazuje postojanje lezije prednjeg križnog ligamenta. McMurray se primjenjuje za dijagnosticiranje suza hrskavice koljena (meniskusa). Y-test ravnoteže (YBT) je funkcionalni test koji ispituje funkcionalnu simetriju i izvedbu kao i procjenu rizika za nastanak ozljede. |