Karcinom prostate jedna je od čestih zloćudnih bolesti u muškoj populaciji u razvijenim zemljama. Simptomi karcinoma prostate javljaju se relativno kasno, a to su: otežano i često mokrenje, isprekidano mokrenje, krv u mokraći, bol i ukočenost u donjem dijelu leđa. Dijagnostika karcinoma prostate započinje anamnezom, a nastavlja se digitorektalnim pregledom, mjerenjem serumske vrijednosti prostata specifičnog antigena i biopsijom prostate. Liječenje karcinoma prostate može biti kirurško, radijacijsko i farmakološko. Radikalna prostatektomija zlatni je standard u liječenju karcinoma prostate, a uključuje odstranjenje prostate sa sjemenim mjehurićima, a ponekad i odstranjenje limfnih čvorova. Oporavak je dugotrajan i spor zbog čega je potrebna dobra psihološka priprema i edukacija bolesnika. Medicinska sestra ima izuzetno važnu ulogu u lancu zdravstvenih djelatnika koji sudjeluju u pripremi i oporavku pacijenta. Sestrinska skrb dijeli se na predoperativnu, perioperativnu i postoperativnu. Važno je pružiti odgovarajući psihološku i fizičku potporu. Kako bi medicinska sestra pružila adekvatnu skrb potrebno je provoditi proces sukladno svim fazama. Sestrinske dijagnoze čine važan dio sestrinske skrbi. Neke od sestrinskih dijagnoza, odnosno problema koji se javljaju kod pacijenata oboljelih od karcinoma prostate su: inkontinencija, bol i erektilna disfunkcija. Za cjelovitu i odgovarajuću zdravstvenu skrb pacijenta važno je da se prema postavljenim sestrinskim dijagnozama odaberu i provedu adekvatne sestrinske intervencije koje medicinska sestra treba prilagoditi oboljelom kao individualcu te isto propisno evidentirati.