Cerebralna paraliza najčešći je uzrok težih neuromotričkih odstupanja u djece, a zahvaća 2- 3/1000 živorođene djece. Obuhvaća skupinu poremećaja razvoja pokreta i držanja tijela koji uzrokuju ograničenja kretanja te su često popraćeni poremećajima osjeta, spoznaje, komunikacije, percepcije i/ili ponašanja i/ili epileptičnim napadajima. Uz prisutna motorička odstupanja, koja su posljedica oštećenja mozga, mogu se pojaviti i teškoće u komunikaciji, senzorici, kognitivne teškoće te respiratorni i gastroenterološki problemi. Tijekom rada s djecom s rizikom za razvoj cerebralne paralize važna je timska suradnja više stručnjaka zajedno s roditeljima kako bi se postigao najbolji mogući ishod za dijete. Transdisciplinarni model timske suradnje prepoznat je kao najbolja praksa u ranoj intervenciji djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize, a ima za cilj pružiti koordinirane i integrirane usluge usmjerene individualnim potrebama i mogućnostima djeteta te pružiti obitelji i djetetu adekvatnu podršku. Neizostavni član transdisciplinarnog tima je fizioterapeut koji prati djetetov motorički razvoj te djeluje preventivno osnažujući postojeće funkcije poticanjem kvalitete i izvedbe pokreta. Ranom fizioterapijskom intervencijom potiče se senzomotoričko iskustvo djeteta kroz raznolikost i prilagodljivost motoričkog ponašanja koje će pomoći djetetu u ostvarenju njegovih potencijalnih sposobnosti uz preveniranje ili smanjenje prevladavanja abnormalnih obrazaca pokreta i kretanja. U radu su prikazani i klasifikacijski sustavi: klasifikacijski sustav grube motorike (Gross Motor Functional Classification System – GMFCS) te klasfikacijski sustav manualnih sposobnosti (Manual Ability Classification System – MACS). Svaki sustav ima pet razina koji prikazuju različite stupnjeve funkcioniranja. Navedeni klasifikacijski sustavi su važni u procesu (re)habilitacije jer nam skreću pažnju na razinu podrške koja je potrebna djetetu za izvršavanje svakodnevnih aktivnosti. U radu je prikazan Bobath koncept kao tradicionalni model rane intervencije i novi COPCA program razvijen na temeljima tradicionalnih modela i spoznaja stečenih kroz praksu rane intervencije kod djece u riziku za razvoj neuromotoričkih odstupanja.