Ozljede sustava za kretanje najčešće su sportske ozljede. Zauzimaju do 80% svih sportskih ozljeda. Sportska ozljeda u širem smislu obuhvaća bilo koju ozljedu nastalu pri izvođenju kineziološke aktivnosti (1). U ovom radu obuhvatit će se ruptura tetive quadricepsa. Kao jedan od najsloženijih zglobova u ljudskom tijelu zahtjeva visok stupanj znanja i prilagodljivosti terapeuta. Prikazana intervencija odnosi se na slučaj rupture koja zahtijeva kirurško liječenje zbog svoje složenosti. Postojeće statistike pokazuju da polovica svih ozljeda u sportu pripada koljenom zglobu. Pojedini stručnjaci tvrde i više od polovice, ovisno o specifičnosti pojedinih sportskih aktivnosti (2). Tako više od polovice (68%) ruptura tetive quadricepsa otpada na distalnije određene rupture. Svega 32% tiče se ruptura u proksimalnijim dijelovima mišića. Nastanak rupture tetive quadricepsa usko je povezan sa aktivnošću kojom se osoba bavi (1). Sportovi u kojima prevladavaju ozljede tetive m. quadricepsa su oni koji zahtijevaju nagle promjene smjera kretanja, česte odraze i doskoke kao što su košarka, rukomet, nogomet, hokej na travi, skijanje, odbojka te gimnastika (2). Većina trauma tetive quadricepsa događa se prilikom pokušaja povratka ravnoteže kako bi se izbjegao pad. Normalna, zdrava tetiva quadricepsa izuzetno je jaka struktura koja podnosi velika opterećenja. Glavna specifičnost tetiva je njezina fibro-elastična komponenta a da bi došlo do rupture potrebno je otprilike 50% puknuća vlakana. Nadalje, puknuće je moguće na osteotendinskom ili muskulotendinoznom spoju pod djelovanjem manjeg opterećenja, što daje zaključiti da do rupture tetive quadricepsa dolazi radi oslabljene tetive. Veliku ulogu u nastanku rupture tetive quadricepsa imaju i vaskularni poremećaji, degenerativne promjene, izravni udarci i pad, giht, pretilost, reumatoidni artritis, bubrežne bolesti. Iz navedenog zaključujemo kako je potrebno napraviti kompletni pregled osobe prije donošenja dijagnoze.