Skupinu Shizofrenija i drugi sumanuti poremećaji čine psihoze, odnosno psihotični poremećaji. Zajedničko im je obilježje pojava psihotičnih simptoma (pozitivnih i negativnih). Najznačajniji pozitivni simptomi su sumanute misli, halucinacije, smetnje doživljavanja vlastite ličnosti te dezorganizirano mišl jenje. Negativni simptomi su alogija, poremećaj afektivnosti, autizam, anhedonija i avolicija. Za osobe s psihotičnim poremećajima se kaže da „ne testiraju realitet“. Pravodobno otkrivanje i liječenje oboljelih od prvih psihotičnih poremećaja jedan je od najvećih izazova suvremene psihijatrije. Suvremeni pristupi liječenju psihotičnih poremećaja naglasak stavljaju na funkcionalni ishod bolesti. Osnova i temelj liječenja psihotičnih poremećaja iz spektra shizofrenije jest primjena antipsihotika. Antipsihoti ci se upotrebljavaju i u liječenju svih ostalih psihotičnih poremećaja. Ovisno o indikaciji, može se razlikovati preporučena duljina primjena antipsihotika. Zbog specifičnosti farmakoterapije u prvoj psihotičnoj epizodi potrebno je započinjanje liječenje n iskim dozama antipsihotika te pažljivo polako titriranje radi postizanja minimalne učinkovite doze lijeka. Psihosocijalne intervencije sastavni su dio liječenja prve psihotične epizode i tijekom akutnog liječenja i u fazi postizanja i održavanja remisije. U psihosocijalne metode spadaju psihoedukacija, individualna i grupna psihoterapija, kognitivno bihevioralna terapija, rad s obitelji, trening socijalnih vještina i drugo. Istraživanja pokazuju kako se oboljeli bolje oporavljaju i rjeđe se hospitalno liječ e u obiteljima u kojima imaju više podrške i u kojima ne prevladava učestalo kritiziranje oboljelog.