Tijekom proizvodnje, obrade, skladištenja, pripreme i serviranja hrana dolazi u dodir s mnogim materijalima i predmetima, stoga je izrazito bitno da ti materijali ne utječu nepovoljno na kvalitetu hrane. Metalna se ambalaža u prehrambenom se sektoru najviše koristi u formi limenki, aluminijskih tuba i poklopaca za staklenu ambalažu. Aluminij je zbog niske cijene i brzog grijanja jedan od najpopularnijih metala koji se koristi za izradu posuđa. Bakar je prirodno prisutan u većini prehrambenih proizvoda u obliku bakrovih iona ili soli, jedan je od najboljih vodiča topline i elektriciteta, u najčešće prisutnim koncentracijama ne predstavlja zdravstveni rizik. Željezo se koristi u izradi različitog posuđa, a lijevano se željezo koristi za lonce i tave. Slitine se u usporedbi sa čistim metalima ponašaju drugačije u kontaktu s određenom hranom i općenito dolazi do manje migracije metalnih iona zbog povećanja kemijske stabilnosti materijala. Nehrđajući čelik je najpopularniji metal koji se koristi za izradu ambalaže i pribora u dodiru s hranom zbog svojih antikorozivnih svojstava, ekološke sigurnosti i trajnosti. Obzirom na to da materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom mogu biti izrazito opasni, to je veliko i složeno područje uređeno propisima (Uredbama) Europske unije i zakonskim okvirima (Zakoni i Pravilnici) Republike Hrvatske. ICP-MS je tehnika u kojoj se kao ionizacijski izvor koristi induktivno spregnuta plazma, a za detekciju nastalih iona koristi se maseni spektrometar, zbog svoje brzine i učinkovite multielementarne analize ta je tehnika najpogodnija za analizu metalnih oštećenja.