Rukomet je dinamičan sport u kojemu se istaknuti dueli između igrača te nagle promjene ritma i pravca što od igrača zahtjeva dobru psihičku i fizičku pripremljenost. Rukomet je jedan od najtežih i najgrubljih sportova, a učestalost ozljeda izrazito je velika. Najčešće ozljeđuju donje ekstremitete, ozljede ramenog zgloba, ozljede lakta i šake. Kako bi razumjeli u potpunosti mehanizam nastanka ozljeda, treba sagledati trenutke nastanka ozljeda u svim aspektima. U opservaciju bi trebali uključivati detaljan opis situacije, interakciju između igrača, igračevo ponašanje i njegove kretnje, isto tako detaljan opis pokreta i opterećenja koje zahvaća relevantnu anatomsku strukturu. Mehanizmi nastanka ozljeda u rukometa ovisi o igračevoj poziciji. Vanjski i krilni igrači su najpodložniji ozljedama. Zbog njihovih širokog spektra kretanja, čestog izbačaja, skokova i doskoka, naglih promjena smjerova te kontakta sa protivničkim igračima(9). Prevenciji ozljeda potrebno je dati važnost jer se preventivnim djelovanjem može u znatnoj mjeri smanjiti broj ozljeda. Uvođenjem vježbi koje preveniraju ozljede u sportske klubove moglo bi se djelovati na smanjenje broja ozljeda i njihove ozbiljnosti. Poznavanjem svih varijabli (rizični faktori nastanka ozljeda, mehanizam nastanka ozljeda, situacija tijekom koje bi se sportaš mogao ozlijediti, odnosno kretanje ozlijeđenog sportaša) moguće je planiranje ciljane mjere prevencije ozljeđivanja. Struktura i intenzitet treninga se svakako ubrajaju među najvažnije čimbenike na koje se može preventivno djelovati. Od najveće važnosti je jako dobra suradnja sportaša – trenera – fizioterapeuta jer se samo timskim radom mogu otkloniti, odnosno umanjiti svi potencijalni čimbenici za nastanak ozljeda. Fizioterapeut mora biti u kontaktu s trenerom kako bi se sportaš postupno doveo do vrhunca sportske forme bez narušavanja zdravlja ili dovođenja do pretreniranosti.