Abstract | Adolescencija je razdoblje u ţivotnom vijeku tijekom kojeg se dijete priprema za odraslu dob u kojem se dogaĊaju intenzivne emotivne, socijalne, fiziĉke, seksualne, psihosocijalne i kognitivne promjene. Adolescent napušta sigurnost djetinjstva i preuzima odgovornost za postupke. Adolescent je zbunjen, nesiguran ali i ţeljan novih otkrića. Odnos roditelja i djeteta se mijenja, poprima nove dimenzije. Javljaju se s obje strane osjećaji zbunjenosti, zabrinutosti i frustracija. Suoĉavanje s ovim razdobljem moţe biti još više oteţano zbog oĉekivanja roditelja, društvenih stavova prema adolescenciji, utjecaja društva i riziĉnog ponašanja. Riziĉno ponašanje je ono ponašanje kojim osoba dovodi u opasnost svoje ali i tuĊe zdravlje, fiziĉki i psihiĉki integritet i imovinu. Riziĉno ponašanje u adolescenciji je vezano uz koncept traţenja uzbuĊenja, potrebe za novim, kompleksnim i neistraţenim uzbuĊenjima te spremnošću na preuzimanje rizika koje takva iskustva nose. U adolescenciji se javljaju sljedeći oblici riziĉnog ponašanja: prekomjerno uzimanje alkohola, pušenje, konzumiranje psihoaktivnih tvari, riziĉno seksualno ponašanje, fiziĉka neaktivnost, poremećaji prehrambenih navika, psihosocijalni problemi. Problem koji se javlja u adolescenciji je kako sjediniti osobne, obiteljske i sociokulturne zahtjeve. Riziĉno ponašanje se smatra normalnim sastavnim dijelom tog razdoblja, ali postoji velika zabrinutost da takvo ponašanje ne preraste u onakvo kojim se ugroţava zdravlje pojedinca. Adolescenti ulaze u riziĉna ponašanja jer nisu u potpunosti svjesni koje su moguće posljedice i koliki u stvari rizik preuzimaju. Prevelik je pritisak vršnjaka kojem se ne mogu oduprijeti. Svako pojedino riziĉno ponašanje moţe dovesti neposredno do dugoroĉnih posljedica za cijeli ţivot. U adolescenciji se uz bunt i suprostavljanje autoritetima javlja mnogo strahova, frustracija i nesigurnosti te se s djecom treba puno razgovarati. Komunikacija treba biti otvorena. Adolescent mora imati mogućnost slobodno pitati i dobiti traţeni odgovor. Ne smije se nikada zaboraviti da su svi prošli kroz to razdoblje odrastanja, neki s više neki s manje posljedica. Svi koji sudjeluju u odrastanju adolescenta moraju biti sveprisutni i kod bilo kakve naznake mogućeg većeg problema upozoriti ako se dogaĊa nešto nepoţeljno. |