Abstract | Postoji velik broj deformacija ljudskog stopala. Patologija stopala u djece može biti posljedica urođenih deformacije, kliničkih sindroma, neuromišićnih stanja ili trauma. U ovom radu opisati ćemo najčešće prirođene deformacije stopala u dječjoj dobi. Liječenjem poremećaja stopala želi se spriječiti, ispraviti ili prilagoditi deformaciju, kontrolirati simptome i poboljšati fizičku funkciju i kvalitetu života. Pregled stopala je bitna komponenta procjene novorođenčeta. Većina se deformacija o kojima ćemo pisati u ovom radu, može vidjeti odmah nakon poroda, no postoje i deformacije koje nisu odmah uočljive, te se mogu primijetiti tek nakon nekoliko mjeseci. Prema preporuci Hrvatskog društva za dječju ortopediju, ultrazvuk dojenačkih kukova za svu djeca u RH radi se u dobi od 4-8 tjedana, a najkasnije do 3. mjeseca starosti. Upravo na tom pregledu specijalist ortoped može ranije primijetiti patologiju dječjeg stopala koja prije nije otkrivena. Rano otkrivanje deformacije znači i ranu intervenciju, te samim time i bržu korekciju deformacije. Većinu deformacija dječjeg stopala, specijalist ortoped može vrlo lako dijagnosticirati na temelju fizikalnog pregleda. Detaljan pregled uključuje procjenu vaskularnog, dermatološkog i neurološkog statusa donjih ekstremiteta, te promatranje, palpaciju i procjenu opsega pokreta kod obje noge. Iako je maleno, struktura stopala novorođenčeta sastoji se od mnogobrojnih kosti, ligamenata, mišića i tetiva. Terapijske mogućnosti za djecu koja imaju problema sa stopalima uključuju fizioterapiju, postavljanje sadrenih povoja u korigiranom položaju, ortotiku, te ponekad i kirurške intervencije. Većina tretmana uključuje konzervativne mjere, kao što su promatranje, istezanje i jačanje pojedinih skupina mišića, te postavljanje udlaga, koje se lako mogu izvoditi u kućnim uvjetima. Slučajevi koji zahtijevaju kiruršku intervenciju upućuju se subspecijalistu koji se bavi korekcijama deformacija donjih ekstremiteta kod djece. Kada je operacija neizbježna, ona se obično planira za šest do devet mjeseci kako bi dijete bolje podnijelo anesteziju. Deformacije o kojima ćemo govoriti u ovom radu su: prirođeno uvrnuto stopalo (pes equinovarus congenitus), pes metatarsus adductus, prirođeno valjkasto stopalo (talus verticalis congenitalis) i pes kalkaneovalgus, te su iste ujedno i najčešće deformacije dječjeg stopala. |