Tijelo tijekom dana zauzima različite položaje, a pravilni su oni koji ne iziskuju veliku potrošnju energije. Postura je kompromis između okoline, tijela i sile gravitacije koja utječe na tijelo. Na pravilnu posturu mogu utjecati egzogeni i endogeni faktori. U radu fokus će biti na vanjske faktore koji utječu na posturu a to su: nepravilno sjedenje, zanimanja koja utječu na posturu, neadekvatni namještaj i slično. Nepravilno držanje može se prikazati kroz cijeli čovjekov život od djetinstva sve do starosti. Posebni negativni čimbenik nepravilne posture je asimetrija. Asimetrija se može naći u svim aktivnostima dnevnog života. Asimetriju po Wolaskom djelimo na morfološku, funkcionalnu i dinamičku. Morfološka asimetrija u sportu ima negativan utjecaj na posturalno držanje i natjecateljske rezultate. Funkcionalna asimetrija se najbolje opisuje pojmom lateralizacije kada ljudi koriste više jednu stranu tijela od druge. Dinamička asimetrija se prikazuje kao uravnoteženje agonista i antagonista zbog stabilizacije zglobnih struktura pa tako jedna strana tijela treba biti u jednakom omjeru od druge. Mjerenje je dio fizioterapijskog procesa. Postoje razna istraživanja kojim je potvrđeno preko antropometrijskih testova da dominantna ruka ima različite mjere u opsegu od nedominantne. Kroz aktivnosti svakodnevnog života možemo vidjeti prisutnost asimetrije. Najbolji prikaz asimetrije su ljevaci koji su diskriminirani u mnogim aktivnostima poput vožnje auta i slično. Ljevaci su i najbolji prikaz nepravilnog držanja u aktivnosti pisanja zbog položaja držanja ruke.