Uvod: Dijabetička retinopatija (DR) jedan je od vodećih uzroka sljepoće u razvijenim državama svijeta, te vodeći uzrok novonastale sljepoće radno aktivnih osoba čiji se razvoj može spriječiti i/ili odgoditi dobrom kontrolom rizičnih čimbenika, a progresija zaustaviti ranim otkrivanjem i pravovremenim liječenjem. Upravo stoga, probir DR-a radi njegovog ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja je u cijelome svijetu jedan od najisplativijih postupaka u oftalmologiji i medicini općenito. Ciljevi: Procijeniti ulogu slikanja očne pozadine mobilnom fundus kamerom u probiru DR-a, usporediti točnost ove metode sa standardnim pregledom očne pozadine indirektnom oftalmoskopijom nekontaktnom lećom na biomikroskopu i slikanjem očne pozadine standardnom 45° fundus kamerom, te utvrditi metaboličku regulaciju osnovne bolesti, druge rizične čimbenike i prevalenciju DR-a u istraživanom uzorku. Metode: U ovo presječno istraživanje je bilo uključeno 80 osoba (160 očiju) sa šećernom bolešću tipa 2 koje su bile na standardnom dijabetološkom i kompletnom oftalmološkom pregledu u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac KB Merkur u Zagrebu. Nakon standardnog pregleda na biomikroskopu, očna pozadina oba oka svakog ispitanika najprije je slikana standardnom 45° fundus kamerom VISUCAM Zeiss, a potom mobilnom fundus kamerom TANG. Nalazi pregleda očne pozadine i kolor fotografija slikanih standardnom 45° fundus kamerom uspoređeni su s kompjuterskim očitanjem kolor fotografija s mobilne fundus kamere od strane AI (engl. artificial intelligence) i specijaliste oftalmologa IDF-a. Rezultati: Površina ispod krivulje (AUC) slikanja mobilnom fundus kamerom u probiru DR-a u usporedbi sa standardnim pregledom iznosila je 0,883, a u usporedbi sa slikanjem standardnom 45° fundus kamerom 0,921. Osjetljivost i specifičnost slikanja mobilnom fundus kamerom u usporedbi sa standardnim pregledom bile su 76,6% i 100%, a u usporedbi sa slikanjem standardnom 45° fundus kamerom 84,3% i 100%. PPV i NPV slikanja mobilnom fundus kamerom iznosile su 78% i 83%, a dijagnostička točnost istog 89%. Sve tri metode probira bile su jednako točne i pouzdane u detektiranju teškog NPDR-a i PDR-a. U detektiranju blagog NPDR-a (rijetkih pojedinačnih mikroaneurizmi) najpreciznija je bila metoda probira slikanjem očne pozadine standardnom 45° fundus kamerom. Metabolička regulacija osnovne bolesti je prema HbA1c i lipidnom profilu bila zadovoljavajuća, a ispitanici su dijabetološke kontrole provodili redovito, najčešće dva ili tri puta godišnje. No, podjelom ispitanika prema stupnju DR-a kao glavni rizični čimbenici za razvoj DR-a izdvojili su se trajanje šećerne bolesti, loša regulacija glikemije izražena povišenom vrijednošću HbA1c te sistolički i dijastolički tlak. Prevalencija DR-a u istraživanom uzorku bila je 46,3%. U 60% ispitanika s teškim NPDR-om i PDR-om ovo je bio prvi pregled očne pozadine zbog dijabetesa. Zaključci: Probir slikanjem očne pozadine mobilnom fundus kamerom kratka je, jednostavna i pouzdana metoda za rano otkrivanje DR-a, jednakovrijedna kao pregled očne pozadine indirektnom oftalmoskopijom na biomikroskopu i slikanje očne pozadine na standardnoj fundus kameri. Usavršavanjem tehnike fotografiranja i stručnom podukom osoba koje ga provode može se poboljšati kvaliteta dobivenih fotografija i sigurnije očitanje istih te postići veća točnost i pouzdanost ove vrijedne dijagnostičke metode.