U ovom radu riječ je o suvremenoj radiološkoj dijagnostičkoj metodi, magnetskoj rezonanciji (MR). Kroz sadržaj obrađivat će se povijesni razvoj, od začetnika Josepha Larmora te ostalih znanstvenika koji su dali svoj doprinos u istraživanjima ove metode. Nadalje, biti će riječi o primjeni u liječenju i dijagnostici pacijenata, te naposljetku perspektivama koje donosi spomenuta metoda. U prvom dijelu rada težište je na samom razvoju i osnovnim povijesnim informacijama vezanim uz magnetsku rezonanciju, građi uređaja, vrstama i njihovoj primjeni ovisno o regijama interesa. Detaljno je opisan princip rada uređaja, dijelovi, potreban dodatni pribor kako bi se što uspješnije i za pacijenta što ugodnije proveo ovaj dijagnostički postupak. Današnji MR uređaji baziraju se na snimanju protona vodika koji se koristi kao izvor za dobivanje slike iz razloga što je najobilniji element u našem tijelu. Magnetska rezonancija je vrlo prihvatljiva iz razloga što pri svom radu ne koristi ionizirajuće zračenje. Pogodna je za prikaz gotovo svih regija tijela, služi kao staging metoda, metoda prikaza morfologije i funkcije tkiva. Također, obrađivati će se i postupak dobivanja slike te parametri koji određuju kvalitetu prikaza iste. Poseban naglasak je na opisivanju uloge inženjera radiologije u radiološkom timu. Spomenut će se primjena kontrastnog sredstva na bazi gadolinija koji se koriste pri izvođenju magnetske rezonancije koji služi boljem prikazu i raspoznavanju zdravog od patološkog procesa. Na samom kraju rada opisivati će se perspektive MR-a koje unapređuju dijagnostiku i liječenje raznih bolesti kao što su primjerice, MRI- linac sustav, Long-range MRI, 10.5 Tesla MR i Air Technology Coils.