Razvoj računalne i informacijske tehnologije sa sobom je, osim društvene revolucije, donio i opasnost u smislu razvoja potpuno nove, nedovoljno istražene i shvaćene vrste kriminala. Kibernetički kriminal (engl. cybercrime) je kombinacija informacijskih, financijskih i osobnih sigurnosnih prijetnji svakom korisniku računala i interneta. Svrha ovog završnog rada je prikazati razne oblike zlouporabe računala, prijetnje informacijskoj sigurnosti, načine zaštite informacijskih sustava te suzbijanje kibernetičkih prijetnji i napada. Kao sredstva, odnosno alati ovakvog kriminala smatraju se internet, elektronička pošta i društvene mreže, ali popis postaje sve duži iz godine u godinu. Kako se napadi na kibernetički prostor mogu sve više klasificirati kao napadi na osobni prostor pojedinca ili ustanove, važno je uz razvoj informacijske zaštite educirati korisnike kibernetskih prostora o zaštiti vlastitih računala te smanjenju vjerojatnosti da se isti nađu kao žrtva kriminala na internetu. Kroz nekoliko primjera biti će prikazan razvoj cyber kriminala kroz povijest, od najmanje zlouporabe računala u svrhu zabave i znatiželje do razvijenog sukoba među državama. Kao jedna od informatički razvijenih zemalja, ni Republika Hrvatska nije ostala pošteđena ovakvih kriminalnih aktivnosti. Od političkih previranja do napada na industriju i zdravstvo, borba s kibernetičkim napadima neće uskoro završiti niti kod nas. Nažalost, počinitelji se uglavnom izvuku neotkriveni i nekažnjeni, a pretpostavka je da je glavni motiv cyber kriminalaca novac, odnosno ciljevi pripadajuće kriminalne organizacije. Kako kazneno-pravne i policijske ustanove prate trendove suvremenih kibernetičkih kriminalaca i pokušavaju stvoriti sve napredniju tehnologiju kako bi ih na vrijeme zaustavili, cijela situacija se metaforički može prikazati kao dugogodišnja utrka za koju se možemo samo nadati da neće završiti kao globalna katastrofa.