Abstract | Živčani sustav je složena mreža specijaliziranih stanica koje primaju, prenose i obrađuju informacije iz okoline i različitih dijelova tijela. Živčani sustav dijeli se na središnji živčani sustav (SŽS) – njegova glavna uloga je obrada informacija, kontrola voljnih i nevoljnih pokreta te održavanje homeostaze organizma; i periferni živčani sustav – prenosi informacije prema i iz središnjeg živčanog sustava. Osnovna građevna jedinica živčanog sustava je neuron, živčana stanica. Neuroni međusobno komuniciraju putem električnih ili kemijskih impulsa na sinaptičkim spojevima, sinapsama. Kemijske sinapse su dominantan način komunikacije među neuronima unutar SŽS-a. Komunikacija neurona preko kemijske sinapse odvija se pomoću neurotransmitora, signalnih molekula, koje se pri depolarizaciji neurona izlučuju iz presinaptičkih završetaka neurona i vežu se na receptore postsinaptičke membrane slijedećeg neurona. Ovisno o vrsti receptora na koje se vežu, njihovo djelovanje je različito. S obzirom na veličinu i mehanizam djelovanja, sinaptički transmiteri podijeljeni su u dvije grupe: niskomolekularni neurotransmitori i neuropeptidi. Niskomolekularni neurotransmitori imaju brzi učinak i odgovorni su za brze odgovore živčanog sustava. Značajni niskomolekularni neurotransmitori su: dopamin, noradrenalin, serotonin, GABA, glutamat, acetilkolin. Neuropeptidi djeluju sporije, uz produljeni i višestruko snažniji učinak (endogeni opioidi, peptidni hormoni i dr.). Poremećaj funkcije neurotransmitora (njihove sinteze, transporta, razlaganja) može rezultirati različitim oboljenjima: Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, miastenija gravis, epilepsija, shizofrenija, depresija, ADHD. Pristup terapiji ovih bolesti uključuje farmakoterapiju, a ponekad su nužne i kirurške intervencije. Fizioterapija kod ovih oboljenja može olakšati simptome i poboljšati učinak farmakoloških i kirurških mjera liječenja. |