Poliomijelitis pogađa čovječanstvo još od antičkih vremena, a poliovirus je poznat kao glavni uzročnik ove bolesti već gotovo jedno stoljeće. Britanskom liječniku Michaelu Underwoodu prepisujemo prvi poznati klinički opis poliomijelitisa. Poliomijelitis se pojavio u epidemiološkom obliku, postao je endemičan na globalnoj razini i sveden je na gotovu eliminaciju, sve u rasponu dokumentirane povijesti bolesti. Epidemije bolesti pojavile su se krajem 19. stoljeća u mnogim Europskim državama i Sjevernoj Americi nakon čega je poliomijelitis postao globalna bolest s godišnjim epidemijama. Bolest je prvenstveno zahvaćala djecu mlađu od 5 godina, no za vrijeme epidemije 1900.-1950., dobna raspodjela slučajeva poliomijelitisa postupno se povećavala. Za posljedicu, mnoga djeca ostala su paralizirana i s trajnim oštećenjima. Stvaranje poliovirusnih cjepiva 1955. godine, točnije primjena inaktiviranog poliovirusnog cjepiva (IPV) ili Salk cjepiva te oralnog poliovirusnog cjepiva (OPV) ili Sabin cjepiva, dovela je do dramatičnog smanjenja paralitičkog poliomijelitisa. 1988.godine pokrenuta je Globalna inicijativa za iskorjenjivanje poliomijelitisa (GPEI) odlukom Svjetske zdravstvene organizacije. Od pokretanja ove inicijative do danas, postignuti su mnogi izvanredni rezultati. Do 2002. godine tri regije SZO-a (Amerika, zapadni Pacifik, Europska regija) proglašene su slobodnim od poliomijelitisa, a 2014. godine pridružila se i cijela regija Jugoistočne Azije. Prekretnice prema svijetu bez dječje paralize dogodile su se 2015. i 2019. godine kada je proglašena eradikacija divljeg poliovirusa tipa 2 i tipa 3. U globalu, obolijevanje od poliomijelitisa umanjeno je za 99 % u odnosu na 1988 godinu. Broj polio-endemskih zemalja smanjio se sa 125 na 2 (Afganistan i Pakistan), u kojima još uvijek postoji cirkuliranje divljeg poliovirusa tipa 1. Kako bi se riješili i posljednji izazovi do svijeta bez poliomijelitisa, GPEI je, uz prethodne inicijative, pokrenuo Strategiju za borbu protiv poliomijelitisa 2019.-2023. Održiva budućnost bez ove opasne bolesti zahtijevat će stalne napore, izdvojena sredstva i čvrstu predanost globalne zajednice u javnom zdravstvu.