Smjernice za reanimaciju publiciralo je Europsko vijeće za reanimatologiju, a iste se osvježavaju i nadopunjuju u vremenskim intervalima od pet godina. Temeljni postupci oživljavanja uključuju provjeru stanja svijesti, otvaranje dišnog puta i umjetno disanje, vanjsku masaža srca te korištenje defibrilatora ili automatskog vanjskog defibrilatora. Intervencije koje čine uspješni ishod liječenja su: rano prepoznavanje stanja, pozivanje pomoći, rana defibrilacija te postreanimacijska skrb. Osnovnim se mjerama oživljavanja srce održava u stanju u kojem će biti funkcionalno osposobljeno specijalnim postupcima koje primjenjuju zdravstveni djelatnici, poput defibrilacije, elektrostimulacije, lijekova. Drugim riječima, na ovaj se način „kupuje vrijeme“ dok ne dođe hitna služba. Idealno bi bilo kad bi svi ljudi posjedovali znanje o osnovnim mjerama oživljavanja u kriznim situacijama. Ključno je da se s kardiopulmonalna reanimacija započne što prije jer njezin uspjeh ovisi upravo o vremenu koje je prošlo od trenutka prestanka rada srca do početka primjene mjera za oživljavanje. Osnovni postupci oživljavanja uključuju pritiske na sredinu prsnoga koša unesrećenog, umjetno disanje te upotrebu defibrilatora (AVD-a). Ukoliko se defibrilacija provede u 3 do 5 minuta nakon kolapsa šanse za preživljavanje su visoke, od 50 do 70%. Rana se defibrilacija može provesti ako pružatelji KPR-a rabe AVD na javnim mjestima. Programi javno dostupne defibrilacije trebali bi se aktivno implementirati na mjestima koja imaju veliku gustoću naseljenosti. U hitnim je slučajevima iznimno važan utjecaj svake „karike“ (pružatelja pomoći, dispečera, liječnika, postreanimacijskog tima u bolnici) u pružanju pravodobne i ispravne KPR uz osiguranje što brže stručne medicinske pomoći. Ukoliko se osiguraju i zadovolje svi od navedenih uvjeta, šanse za „povratak“ životno ugrožene osobe je znatno veća.