Intrakranijalne aneurizme su lokalna proširenja moždanih arterija, uzrokovana hemodinamskim čimbenicima i strukturalnim promjenama arterijske stijenke. Termin “aneurizma” grčkog je podrijetla i znači “proširenje” (grčki: ἀνεύρυσμα – aneurusma “proširenje”; ἀνευρύνειν – aneurunein “proširiti”). Aneurizme se mogu javiti kao solitarne (70-75%) ili multiple tvorbe (25-30%). Većina aneurizmi se razvije spontano, tek 1-2% su povezane sa traumom, infekcijom ili tumorom. Sakularne ili vrećaste aneurizme su najčešće tvorbe kuglastog oblika na kojima razlikujemo vrat aneurizme i njezin fundus. Upravo su sakularne aneurizme najčešći supstrat neurokirurškog liječenja. Upravo oko 85% slučajeva subarahnoidalnog krvarenja posljedica je rupture sakularne aneurizme. Mogu se razviti na bilo kojem dijelu arterije ali najčešće se javljaju na račvištima velikih arterija baze lubanje ili na mjestima odvajanja njihovih grana. Prevalencija nerupturiranih aneurizma kreće se između 1% i 9%, a broj otkrivenih bolesnika s nerupturiranim aneurizmama povećava se zbog starenja populacije te dostupnosti i osjetljivosti dijagnostičkih pretraga. U aneurizmatske značajke koje utječu na rupturu ubraja se veličina aneurizme, lokalizacija te brojnost aneurizma (multiple aneurizme povezane su s većim rizikom za rupturu od solitarnih). Osnovni je cilj kirurškog liječenja aneurizmatskih tvorbi potpuna okluzija aneurizme, tj. njezino isključenje iz krvotoka uz potpuno očuvanje protoka u okolnim krvnim žilama, poglavito krvnoj žili na kojoj se aneurizma nalazi, njezinim ograncima ili perforantnim arterijama. Pritom je iznimno bitno očuvati ili poboljšati neurološke funkcije bolesnika. Zdravstvena njega, koju pružaju medicinske sestre uz današnja medicinsko-tehnička dostignuća i priznate standarde liječenja, treba omogućiti sveobuhvatnu kvalitetu, sigurnost i slijed zdravstvenih postupaka poštujući načela u funkciji zaštite zdravlja. Primjena najboljeg stručnog znanja u procesu zdravstvene njege profesionalno se razvija kontinuiranom edukacijom, tj. cjeloživotnim učenjem, teorijskim i praktičnim radom, s ciljem da se unaprijedi kvaliteta sestrinske skrbi povećava učinkovitost u radu s bolesnicima.