Abstract | Razdoblje trudnoće, čin poroda i razdoblje nakon poroda za obitelj je veliki emotivni događaj u kojem se isprepliću različite emocije od radosti i veselja do straha i brige. U tom periodu svi se suočavaju s velikim izazovima i zahtjevima, posebice majke. Nakon poroda normalno je da su žene su osjetljive i da osjećaju fizičke i psihičke simptome. Svaka žena je jedinstvena sa svojim karakterom i temperamentom od prije i svaka se od njih drugačije nosi sa emocijama i problemima. Mnoge situacije utječu na njihovo raspoloženje i posljedično na njihovu reakciju. Svaka žena i majka ima individualni doživljaj tog čina i razdoblja poslije. Promjene koje se događaju se mogu usporediti s razdobljem adolescencije. Postpartalna depresija je ozbiljni psihički poremećaj koji se manifestira sniženim raspoloženjem, tugom, osjećajem beznađa. Simptomi koji se javljaju su poremećaji spavanja, sniženo raspoloženje, nemogućnost suočavanja s problemima, osjećaj nemoći, razdražljivost, plačljivost, nezainteresiranost za novorođenče i okolinu, pa čak i suicidalna razmišljanja. Zahvaljujući razvoju medicine posebice psihijatrije, postpartalni poremećaji su danas rjeđi i ukoliko se i pojave posljedice su minorne za majku, novorođenče i obitelj. Razdoblje babinja ili puerperij traje šest do osam tjedana od poroda, a karakterizira ga veliki rizik od nastanka i razvoja poremećaja u mentalnom zdravlju žene. U tom razdoblju se organizam vraća u prvobitno stanje i događaju se velike fiziološke i hormonalne promjene koje sa sobom donose i već spomenuti rizik od psihičkih poremećaja. Smatra se da postoji više uzroka postpartalnih poremećaja (genetika, nagle hormonalne promjene, nespremnost na novonastalu situaciju odnosno na novorođenče, nekompletna obitelj i neželjena trudnoća). Same psihičke poremećaje dijelimo na „baby blues“, depresivne i anksiozne poremećaje, psihoze i epizode pravih psihičkih bolesti kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj. Sestrinska skrb je usmjerena na prepoznavanje znakova postpartalnih poremećaja. Odnos se mora temeljiti na povjerenju i empatiji. Važno je majku uputiti na tehnike opuštanja i osigurati da se osjeća dovoljno sigurno da o strahovima i problemima priča otvoreno. |