Zdravstvena njega onkoloških bolesnika zahtijeva timski rad više stručnjaka iz područja medicine (liječnik, medicinska sestra, dijetetičar). Princip liječenja onkoloških bolesnika zahtijeva i primjenu citostatske terapije i radioterapije koji će biti pobliže obrađeni u ovome radu. Primjenom takvog liječenja opažamo razne manifestacije promjena na vanjskom izgledu samog bolesnika, a neizostavna je i pojava raznih nuspojava i komplikacija liječenja. Jedna od specifičnih nuspojava takvog liječenja je upravo i oralni mukozitis. Oralni je mukozitis upala sluznice usne šupljine koja se obično manifestira kao atrofija, oticanje, eritem i ulceracija, a vjerojatno je najčešća komplikacija liječenja karcinoma, posebno kemoterapije i zračenja. Bitna je rana prevencija oralnog mukozitisa s obzirom da se njegovo pojavljivanje očituje već sedam do četrnaest dana od početka kemoterapije ili radioterapije. Traje dva do četiri tjedna nakon završetka terapije ako se provodi odgovarajuća i pravilna njege usne šupljine kako bi se u znatnoj mjeri spriječio njegov nastanak i razvitak. U ovom radu su prikazane intervencije medicinske sestre s polazišta prevencije oralnog mukozitisa i tretmana same usne šupljine, intervencije pri njegovoj njezi i sestrinskih dijagnoza koje su usko vezane uz njegov nastanak. Neizostavan faktor u liječenju je naravno i posebno educirana medicinska sestra koja će provoditi mjere prevencije nastanka mukozitisa, na vrijeme prepoznati znakove, a samim time spriječiti njegov razvitak u teži stupanj zahvaćenosti. Osim fizičkog zbrinjavanja medicinska sestra je dužna pružiti bolesniku psihološku pomoć, ohrabrivati ga na uzimanje hrane oralnim putem, ukoliko to opće stanje dopušta, kako se ne bi dogodile još neke nepoželjne komplikacije u svezi mukozitisa (npr. gubitak tjelesne težine, dehidracije, dugotrajna potreba za parenteralnom hranom) i poučiti ga o mjerama ublažavanja toga stanja i kvalitetnog življenja s malignom bolešću.