Abstract | Atletika je sport s velikom učestalošću ozljeda do kojih najčešće dolazi radi prekomjerne uporabe. Disciplina bacanja diska jedna je od grana atletike u kojoj je uz disk, rame, odnosno rameni zglob glavni pojam. Rameni zglob je zahvaljujući svojim biomehaničkim osobinama najpokretljiviji zglob u ljudskom tijelu, no ujedno i relativno nestabilan zglob, što ga čini posebno osjetljivim na ozljede. U svakom sportu, pa tako i u ovom, važna je prevencija ozljede, odnosno poznavanje rizičnih faktora koji su temelj za preventivno djelovanje u svrhu smanjenja broja sportskih ozljeda. Ukoliko do ozljede ipak dođe, važno je djelovati odmah kako bi posljedice bile što manje. Najčešće ozljede u disciplini bacanja diska su sindrom prenaprezanja, istegnuće mišića te ona specifična, luksacija i nestabilnost ramena. Dva su načina liječenja specifične ozljede, odnosno luksacije: konzervativno te operativno. Ukoliko se radi o konzervativnom liječenju, naglasak je na prvobitnom mirovanju i imobilizaciji te naknadno na kvalitetnoj fizioterapiji kako bi povratak funkcionalnosti ramena i povratak na teren bio što brži. Ukoliko je ozljedu potrebno liječiti operativnim zahvatom, oporavak traje duže. Najčešća metoda operativnog liječenja je artroskopska stabilizacija ramena. Kako bi se dijagnosticirala nestabilnost ramena, koristi se nekoliko provokativnih testova ramena ili testovi za labavost zgloba. Tijekom rehabilitacije, stavlja se naglasak na fizioterapijske vježbe kojima jačamo mišiće ramena, prvenstveno mišiće rotatorne manšete koji su ujedno i stabilizatori ramenog obruča. Osim vježbi snaženja mišića, važne su i vježbe mobilnosti koje potiču cirkulaciju te neutraliziraju bolnost koja prati nepokretljivost u ramenom zglobu. Dakle, ukoliko je moguće, najbolje je preventivno djelovati kako bi se spriječio nastanak ozljede, ali ukoliko je do ozljede ipak došlo, kvalitetno liječenje i fizioterapija ključan su korak za vraćanje sportaša na teren. |