Abstract | Pertrohanterni prijelom spada u grupu prijeloma gornjeg okrajka bedrene kosti kojima je sinonim prijelom kuka. Prijelomna pukotina zahvaća oba trohantera, veliki i mali obrtač. Najčešće nastaje prilikom pada u razini poda djelovanjem sila malog intenziteta. Osnovna podjela prijeloma proksimalnog dijela bedrene kosti je na ekstrakapsularne i intrakapsularne, te stabilne i nestabilne. Zbog dobre prokrvljenosti, ekstrakapsularni prijelomi imaju bolje izglede za oporavak. Ovoj skupini pripadaju i pertrohanterni prijelomi. Klasifikacija pertrohanternih prijeloma vremenom se mijenjala i nadograđivala i danas najprihvaćenija je AO klasifikacija. Liječenje je uglavnom operativno, osim u slučajevima apsolutne i relativne kontraindikacije kada se pribjegava upotrebi konzervativnih metoda (ekstenzija, sadrena imobilizacija). Najprimjenjivanija tehnika kod operativnog liječenja je upotreba DHS vijaka (Dynamic Hip Screw) i Gamma čavla, ovisno o vrsti prijeloma i preferenciji kirurga. Budući se radi o pacijentima visoke starosne dobi kod kojih prisustvo komorbiditeta otežavajuća okolnost, te kako bi izbjegli brojne komplikacije, preoperativna priprema mora biti temeljita s ciljem postizanja optimalnog psihofizičkog stanja pacijenta za operativni zahvat. Sama operacija nosi niz rizika za razvoj infekcije, krvarenja, psihičkih promjena itd., koje usporavaju oporavak bolesnika i produljuju i povećavaju troškove bolničkog liječenja. U ranom postoperativnom periodu intervencije medicinske sestre usmjerene su praćenju vitalnih znakova, operativnog polja, krvarenja itd. Planiranje zdravstvene njege i provođenje intervencija u perioperativnom razdoblju ima preventivnu svrhu, sprečavanje eventualnog nastanka poteškoća i komplikacija u poslijeoperacijskom periodu, što je uz ranu mobilizaciju i timski rad kirurga, medicinske sestre, fizioterapeuta, educiranog bolesnika i podrške obitelji, preduvjet pozitivnog ishoda liječenja. |